Dio europskih zemalja priprema svoje bolnice za rat. Od skladištenja potrepština do opremanja medicinskog osoblja zaštitnim prslucima, planiranje zdravstvenih mjera za ratno vrijeme više nije hipotetsko na istočnom krilu NATO-a. Litavske vlasti, primjerice, organizirale su dvodnevne vojne vježbe "Željezni vuk", a cilj je bio pripremiti vojsku, policiju, vatrogasce, bolnice i bolničare za djelovanje u izvanrednim okolnostima. Od početka ruske invazije na Ukrajinu, prijetnja vojnog sukoba postala je sve izraženija.
"Kada su mediji izvijestili da je rat počeo u Ukrajini, bilo je zastrašujuće", rekla je bolničarka Martyna Veronika Noreikaitė za Politico. "Bilo je strašno na poslu jer nismo znali imamo li dovoljno resursa ili jesmo li spremni ako se to dogodi ovdje." Noreikaitė sada osjeća veći mir. Fokusira se na obuku i usavršavanje protokola za trijažu. Vježbe, poput one u Jonavi, pomažu. Zapravo, vjeruje da bi se "trebale češće događati." Litva nije iznimka. Sve zemlje na istočnom krilu NATO-a preispituju protokole za krizne situacije u zdravstvenim ustanovama, organiziraju vježbe obuke, ulažu u kacige i prsluke te premještaju operacijske dvorane u podzemlje. Sukob u Ukrajini razbio je iluziju da je Europa sigurna od rata.
"To nije pitanje hoće li [Rusija] napasti", rekao je Ragnar Vaiknemets, zamjenik generalnog direktora Estonskog zdravstvenog odbora. "To je pitanje kada." Nekada pod sovjetskom okupacijom, zemlje na istočnoj granici Europe znaju koliko brzo trupe mogu stići. "Imamo loše susjede ovdje: Rusiju i Bjelorusiju", rekao je Daniel Naumovas, zamjenik ministra zdravstva Litve. Za zemlje na istoku NATO-a, spremnost za rat nije izbor — ona je hitna. "Malo zemalja EU-a su pogranične zemlje", rekla je Katarzyna Kacperczyk, tajnica u poljskom ministarstvu zdravstva. "Za njih je ovo pitanje važnije."
Poljska je tijekom svog rotirajućeg predsjedanja Vijećem EU-a istaknula pitanje zdravstvene sigurnosti tijekom sukoba, gdje je sigurnost Europe bila središnja tema. "Ne možemo pripremiti planove za izvanredne situacije ili strateške planove za vojni sektor, gospodarski sektor ili energetski sektor, a isključiti zdravstveni sektor", rekla je Kacperczyk.
Ruska invazija na Ukrajinu pokazala je da moderni sukobi više ne štede zdravstvene službe — niti civile kojima one služe. Istočnoeuropske zemlje to primjećuju. Smještena samo 50 kilometara od vanjske granice EU-a s Bjelorusijom, Klinika Sveučilišne bolnice Vilnius Santaros razvija podzemnu infrastrukturu, skloništa, mjesta za slijetanje helikoptera i autonomne sustave koji bi omogućili funkcioniranje čak i ako se prekine opskrba električnom energijom ili vodom.
U Estoniji, osim zaštitnih prsluka za posade hitne pomoći, dijele se satelitski telefoni kako bi se održala komunikacija ako tradicionalne mreže otkažu. Postoje čak i planovi za generiranje neovisne internetske mreže ako bude potrebno. Električni generatori instaliraju se u cijelom zdravstvenom sustavu, slijedeći iskustvo Ukrajine s ruskim napadima koji redovito prekidaju opskrbu električnom energijom za civile. "Sa sigurnošću znamo da Rusija cilja civilnu infrastrukturu i energetske strukture, što znači da ne smijete imati situacije u kojima bolnica ne radi zbog problema s električnom energijom", rekao je Vaiknemets. Mnoge bolnice u istočnoj Europi, posebno su ranjive. "Imamo visoke zgrade, velike zgrade. Nalaze se u jednom kompleksu, jednom području", rekao je Vaiknemets. Bolnice sada razmatraju kako preurediti podrume u operacijske dvorane u slučaju potrebe. "Ne mogu zamisliti rad na najvišem katu bolnice samo čekajući da budem pogođen", rekao je.
Estonija nabavlja mobilne medicinske jedinice — privremene objekte koji se mogu postaviti u hitnim situacijama — što bi trebalo pomoći u rješavanju trenutno ograničenog kapaciteta za kritičnu njegu u Europi. Dok europske zemlje u prosjeku imaju 11,5 kreveta za intenzivnu njegu na 100.000 stanovnika, "ratne potrebe mogle bi zahtijevati tri do pet puta veći kapacitet", rekao je Bjørn Guldvog, specijalni savjetnik u Norveškoj upravi za zdravstvo
Čak ni najbolje pripremljene bolnice ne mogu funkcionirati bez lijekova, zaliha i opreme, a baltičke zemlje gomilaju zalihe za masovne žrtve. Estonija, primjerice, izdvojila je 25 milijuna eura za zalihe, uključujući ortopedsku opremu, podveze i komplete za traume. Nedostatak radne snage temeljni je izazov za Baltik, gdje je zdravstveno osoblje već ionako preopterećeno.
Nisu svi spremni ostati
Kada je Rusija napala Ukrajinu, Noreikaitė, kao i svi bolničari, morala je potpisati izjavu da će, ako izbije rat u Litvi, ostati i raditi. "Ali kako bi to stvarno bilo — tko bi došao, a tko ne — ne znam. Osobno, nemam djecu ni obitelj još uvijek, pa mislim da bih ostala", rekla je. Anketa u Litvi pokazala je da bi više od četvrtine zdravstvenih radnika vjerojatno pobjeglo tijekom rata, dok bi manje od 40 posto ostalo, a trećina je bila nesigurna. Estonija predviđa slične obrasce. U Latviji, pulmolog Rūdolfs Vilde rekao je da su neki liječnici s kojima je razgovarao razmišljali o bijegu ako izbije rat — posebno roditelji koji "ne vide kako bi bilo prikladno da ostave djecu negdje i budu u bolnici u vrijeme vojne krize", rekao je. Vilde i njegovi kolege u Kliničkoj sveučilišnoj bolnici Pauls Stradiņš također su zamoljeni da potpišu dokument kojim potvrđuju da su ključno osoblje koje se mora javiti na posao ako se oglase sirene. Njegova bolnica u Rigi također je započela s vježbama za ratnu obuku, rekao je Vilde. Druge bolnice i zemlje također su počele pojačavati vježbe spremnosti za rat.
Estonija pojačava obuku na razini cijelog sustava. Bolnice, posade hitne pomoći i zdravstveni radnici upućeni su kako preći u "krizni način", u kojem moraju nositi s velikim priljevom pacijenata i liječiti ratne ozljede — uključujući rane od eksplozija, ozljede od metaka, opekline, amputacije te ozljede kralježnice ili glave — koje su rijetke u civilnim uvjetima, navodi Politico.
Samo ove godine Litva planira sedam vježbi s vojskom i preko deset vježbi civilne sigurnosti za medicinske stručnjake, prema glasnogovorniku ministarstva zdravstva Julijanasu Gališanskisu. Litva također formira tim za hitnu medicinsku pomoć, a mlađi liječnici prošli su mjesec organizirali forum posvećen spremnosti zdravstvenog sustava za rat. Neki medicinari putuju u Ukrajinu kako bi iz prve ruke naučili kako bolnice nose s raketnim napadima, masovnim žrtvama i nestancima struje.
Vaiva Jankienė, medicinska sestra, volontirala je više od 20 puta u Ukrajini od travnja 2022. godine. Opisala je razmjere ozljeda i bolesti u Ukrajini kao "teške za shvatiti" — mnoge rane su neviđene, zahvaljujući novim ratnim taktikama. "Nakon napada dronovima, posljedice je teško zamisliti", rekla je Jankienė. "Ozljede poput ovih", uzdahnula je, "svaki medicinski stručnjak koji ih je vidio rekao je isto: Nismo mogli zamisliti da bi izgledale ovako."
"Imamo vrlo malo iskustva u liječenju tako složenih, višestrukih trauma", rekla je. Zbog uporabe naprednog oružja u Ukrajini — uključujući dalekometne rakete i vojne dronove — prva linija više nije fiksna granica. Napadi sada mogu doseći ciljeve udaljene stotinama kilometara, ugrožavajući bolnice i civilnu infrastrukturu daleko od borbenih zona i čineći planove evakuacije ključnima. Nitko ne zna kada — ili hoće li — rat doći. Ali kao što je Vaiknemets rekao: "Kriza nikada ne viče kada dolazi."
Otvori KEKS Pay
russki zločinački režim u zadnjih 50 godina vodio je 15-ak ratova protiv susjednih zemalja...osim toga, baltičke države kao i Poljska, Rumunjska, češka itd. živjele su pod russkim zločinačkim režimom tako da je više nego razumljiv i opravdan njihov strah!