Večernjakovo otkriće tajnog života Dalibora Matanića kao omiljenog umjetnika urbanih ljevičara i središnje muške figure #MeToo pokreta izazvalo je dvojake reakcije. Sve bi bilo drukčije da je Matanić svećenik, vjeroučitelj ili "klečavac" koji je na "uznemirujući" način širio božju ljubav ili da je riječ o nekoj sličnoj omraženoj fiksaciji ljevičara. Tada bi svima bilo sve jasno. Koga podržati, a koga kazniti, što je neukusno, a o čemu treba javno govoriti. Muškom zlotvoru koji je koristio moć radi seksualnog uznemiravanja tko zna koliko djevojaka tada ne bi pomoglo ni pokajanje, stresan posao, povlačenje iz javnoga života i pokušaj obraćenja.
PREPUNA SPLITSKA RIVA
Zamislimo samo da je u ovakvom činu uznemiravanja umjesto Matanića uhvaćen Hasanbegović. Prvo, što mislite da li bi medijima trebalo 10 godina da upoznaju javnost s tim uznemiravanjima? I drugo, što mislite, kakva bi reakcija bila svih tih poznatih žena, svih udruga i organizacija koje štite i promiču ženska prava, svih političarki i političara, posebno iz lijevog spektra, kakva bi reakcija bila svih medija, da li bi se na svim nacionalnim televizijama emitirale specijalne emisije na temu Hasanbegovićev desni primitivizam u službi uznemiravanja žena? Eto, odgovorite na ta pitanja i bit će vam jasno u čijoj državi živimo.