Večernji List - najnovije vijesti iz Hrvatske, svijeta, sporta, showbiza i lifestyle
Naslovnica Sport Nogomet

Vatreni oduševio: Nemam Instagram, svi smo stalno na mobitelima i to mi ide na živce

Nisam u Dinamu uzaludno proveo dvije godine. Ništa nije uzaludno ako si takve stvari pravilno postaviš u glavi – kaže Simon.
15. studenoga 2019. u 17:40 19757 prikaza
Vatreni
Foto: Vjeran Zganec Rogulja/PIXSELL
Pogledajte galeriju 1/6

Ovo je priča o jednome nekonvencionalnom, netipičnom, posve drukčijem nogometašu, usto i hrvatskom reprezentativcu. Najprije, Simon Sluga, taj skromni, simpatični, nadasve srdačni i otvoreni 26-godišnjak iz Poreča od najranije mladosti promijenio je najviše klubova od svih reprezentativaca: Jadran Poreč, Dinamo, Rijeka, Juventus, Verona, Pomorac, Lokomotiva, Spezia, Luton. Eto, mnogi ne znaju da je s 14 godina bio u Dinamu, proveo ondje dvije godine i nakon toga otišao u Rijeku.

Je li vam žao što niste prošli u Maksimiru? Da ste ostali u Dinamu, mogli ste i prije u reprezentaciju?

– Dinamo je bio velika životna škola. Današnjem, pa i tadašnjem Dinamu, skidam kapu za sve što radi u europskim okvirima i ne može svakom tko je u Dinamu biti suđena velika karijera. Nisam u Dinamu uzaludno proveo dvije godine. Ništa nije uzaludno ako si takve stvari pravilno postaviš u glavi – kaže Simon.

Zvijezde su zapravo skromne

Sluga je od 16. do 18. godine bio u Rijeci, gdje je potpisao prvi profesionalni ugovor, a onda su ga na utakmici reprezentacije do 19 godina uočili skauti Juventusa. Bio je tjedan dana na probi u Torinu i – položio ispit. A kako nisu imali više mjesta za strance, Simonu je pomoglo uzimanje talijanskog državljanstva.

– U Juveu sam bio u momčadi s Buffonom, Chiellinijem, Bonuccijem, Barzaglijem...

Je li treniranje s Buffonom bila najbolja škola za vas?

– Više u ljudskom nego u nogometnom smislu. Tamo sam vidio da su takve zvijezde, takvi šampioni, koji mogu biti kakvi god požele, zapravo dobre, normalne osobe, toliko neiskompleksirane. U mojoj momčadi, mlađoj, do 18 godina, svi su nešto glumatali, a ovi iz prve momčadi bili su najnormalniji na svijetu. Bolje sam se osjećao s njima nego sa svojim vršnjacima. To mi je bila dobra životna škola; da idem prema tome, da me negdje ne “preokrene”.

Jednu sezonu proveli ste i u Lokomotivi, klubu kroz koji je, uz Dinamo, prošlo najviše reprezentativaca: Sluga, Perić, Bartolec, Barišić, Brozović, Badelj. U fokusu je sada debitant Perić.

– Perić je u Lokomotivi pokazivao veliki talent. Ja bih ga usporedio s Ćorlukom po igračkoj inteligenciji jer on svojim postavljanjem na terenu obavi pola posla. Možda nema najveću agilnost, ali ima jako duge noge i koncentraciju da ga je stvarno jako teško proći. Njemu su govorili da će imati problema s “fizikom”, nije se mogao udebljati, dobiti muskulaturu, ali dečko je toliko pametan i radišan da je našao neki način i danas sve radi perfektno.

U razgovoru sa Slugom slučajno otkrivamo i da A reprezentativac i član engleskog Lutona nema profil ni na jednoj društvenoj mreži.

– S 21 godinom ugasio sam Facebook, potom je Instagram počeo biti “in”. Imao sam ga, koristio sam ga zbog zafrkancije s dečkima ili da se čujem s osobama čiji broj telefona nemam. Međutim, smatram se “starom školom”; jednostavno, shvatio sam da to nije svijet za mene. Evo, kad ti je dosadno, prva stvar koju radiš je da uzmeš telefon. Dao sam si zadatak; ajde da kad se probudim prvo pogledam kroz prozor pa tek onda u mobitel! Počelo mi je kod sebe, a onda i kod svih drugih to ići na živce, da smo svi cijelo vrijeme na telefonima. Puno se ljudi tamo pretvara, imaju neki paralelni život, “kao fol” nešto tamo lajkaju, komentiraju, a na ulici se ni ne pozdrave. I onda sam odlučio; čiji broj imam, s njim ću se čuti. Ne treba mi nikakva društvena mreža i ne nedostaje mi to uopće. Dapače, bez toga mi se popravio život i imam puno manje briga – kaže Sluga i otkriva:

– Netko je bio otvorio lažni profil na moje ime i tražio ljude novac u moje ime pa sam poslije to morao vraćati. Primjerice, mom prijatelju javio se moj lažni profil, a on nije znao da to nisam bio ja. Taj ga je u moje ime tražio 200 eura, ispričavši mu da mi se nešto dogodilo, i moj je prijatelj bez razmišljanja taj novac dao. Kad je shvatio da to nisam bio ja, bilo mu je krivo i žao jer je uplatio zadnjih 200 eura koje je imao, a i ja sam se na neki način osjećao krivim. To je samo jedan od primjera zbog kojih sam išao prijaviti policiji postojanje lažnih profila.

Čime se bavite izvan nogometa?

– Volim kuhati. Dok sam bio igrač Lokomotive, završio sam kulinarski tečaj u Zagrebu, koji je organizirala grupacija pod nazivom Gastronomadi. Bilo mi je to vrhunsko iskustvo, baš sam uživao. Djevojka i ja skupa živimo u Engleskoj i zajedno kuhamo. Meni to nikada nije bio problem jer sam s 14 godina sam živio u Zagrebu; sam sam si kuhao, prao rublje, peglao, šivao...

Sada ne pomažem momčadi

Iskustva s Bjelicom iz Spezije?

– U njegovo vrijeme, dok sam bio u Speziji, nisam branio nijednu sekundu jer je prvi vratar, Argentinac, tada bio bolji od mene, i tu Bjelici ne mogu ništa zamjeriti. A o Bjelici mogu reći samo sve najbolje. Napravio je za mene neke stvari na kojima ću mu cijeli život biti zahvalan. Na primjer, dopustio mi je, taman kada je trebala početi sezona, da idem na sestrino vjenčanje u Bale, za koje sam se spremao godinu dana. Da sam u to vrijeme bio u Rijeci, ne bih mogao ići na tu svadbu, a meni je to nevjerojatno puno značilo.

Kako podnosite krizne dane u Lutonu, status drugoga vratara?

– Da znam što je razlog krize, ona mi se ne bi ni dogodila. Čim sam došao u Englesku, radio sam “200 posto”, pokušao što više razgovarati sa suigračima. Kada sam imao inicijaciju, rekli su mi da mogu pjevati na hrvatskom, a ja sam baš odlučio pjevati na engleskom, zašto ne, pa nije baš da ne znam beknuti engleski! Pjevao sam “I believe I can fly”. Bilo mi je to prvo pjevanje u karijeri. Ja i dalje osjećam podršku suigrača i trenera, kazao mi je da i dalje vjeruje u mene, ali i da je sada najbolje napraviti korak unatrag, resetirati se i pokušati naći nekog psihologa; kako su mi oni rekli – neka to bude žena doma, mama, tata... Probaj se otvoriti i ispucati negdje. Ja sam se složio s trenerovom odlukom, jer u ovom trenutku ne pomažem momčadi.

Na kraju, pogled prema Slovacima na Rujevici. Hoće li Riječani pogurati vatrene prema Euru? Koliko ste ulaznica nabavili?

– Nabavio sam ih više od 30, a kada bih svima udovoljio koji su me tražili, bilo bi ih i više od stotinu. Atmosfera? Dok sam bio igrač Rijeke, dok Armada nije počela bojkotirati, na primjer u utakmicama protiv Milana, Olympiacosa ili u derbijima s Dinamom, na Rujevici je uvijek sve “gorjelo i orilo”. Tu je osam tisuća ljudi blizu terena i naprave sjajnu atmosferu – zaključio je Simon Sluga.

>>> Pogledajte što je Zlatko Dalić rekao uoči Slovačke 

Advent u Zagrebu
Adventska karta
Gdje je najbolje partijati s ekipom, koja mjesta kriju najbolju zabavu za klince, a doznajte i gdje počastiti poslovne partnere