Jedna od najvećih priča ovih Zimskih igara, a da nema veze s osvajanjem medalja, svakako je ona koju priča Sarah Schleper. No, nije ova 46-godišnja skijašica, Amerikanka pod meksičkom zastavom, napravila neko rezultatsko čudo. Ne, nije to u pitanju već kuriozitet da su ona i 18-godišnji meksički reprezentativac Lasse Gaxiola prvi tandem majke i sina koji su nastupili istodobno na Zimskim olimpijskim igrama. Nažalost, nakon što je izborila 45. vrijeme prve vožnje, Schleper je saznala da je diskvalificirana zbog milimetarske pogreške u naštimavanju vezova.
– Deprimirana sam. Sama sam spremala svoju opremu jer nemamo ni servisera ni fizioterapeuta. Sve radim sama, mislila sam da sam to postavila dobro, ali se pokazalo da je visina bila za jedan milimetar preko pravila. Nisam tu da bih kršila pravila i to jest bila moja pogreška. Moj otac koji radi u skijaškom servisu bit će jako ljutit na mene jer je biti diskvalificiran zbog takvih stvari užasavajuće. Ovo je loš način da završim svoju karijeru i zato ću se potruditi da nastupim na sljedećem Svjetskom prvenstvu.
A što je sa Zimskim olimpijskim igrama 2030. u Francuskoj?
– Razmišljala sam i o tome jer je osam Zimskih olimpijskih igara olimpijski rekord i bilo bi super to izjednačiti. Istovremeno je važnije da neka mlada meksička skijašica dobije priliku. Ne bih imala ništa protiv da tako i bude.
Uživa li Sarah u tome da je ona jedna od ljepših priča ovih Igara? Godinama je nastupala za SAD pa se nakon umirovljenja vratila skijanju i nastupila sa sinom.
– Pomalo je čudno. Ponekad ne znam kako se nositi s tim. Da, to je lijepa priča. Mnogi ljudi se zacijelo pitaju što ona to radi, zašto se stalno vraća sve te godine. Sada je ta priča kompletirana nastupom mog sina, ali i mojim olimpijskim rekordom za skijašice. Nadam se da sada ljudi mogu poštovati sav taj moj trud i strast koju sam uložila u sve to.
Sarah Schleper and Lasse Gaxiola became the first mother-son duo to compete in the same #WinterOlympics. An unbelievable achievement. 👏 pic.twitter.com/et5186Q0ib
— NBC Olympics & Paralympics (@NBCOlympics) February 16, 2026
Kao majka, zacijelo je više zabrinuta za sina nego za sebe?
– Zasigurno. Kada je on vozio veleslalom, molila sam se da ne izleti, jer znam kako je lako u ovom sportu izletjeti, i da ostvari što bolji rezultat. I onda se loše osjećaš jer nisi do kraja dosanjao svoj olimpijski san. Bila sam sretna kada sam ga vidjela u ciljnoj ravnini.
Dakako, mama Schleper imala je mnogo toga na umu. Angažirana je puno oko sina, a mediji je traže na sve strane.
– Da, sve te stvari koje morate obaviti kao sportaš, ali i kao majka.
A majka je više zabrinuta za sina nego za sebe i zato se uputila nakon svoje utrke odmah u pet sati vožnje udaljeni Bormio gdje je u ponedjeljak njezina sina čekala slalomska utrka. A išla je tamo ne samo da mu bude podrška već i da mu pripremi skije.
– Ja mu pripremam skije, u čemu mi pomaže suprug Federico. Upravo smo dobili novi stroj pa to više ne moramo raditi ručno.
U svojoj prvoj karijeri Sarah je izborila četiri postolja i jednu pobjedu. A baš tu jednu izborila je pred Janicom Kostelić, u ožujku 2005., u finalu Svjetskog kupa u Lenzerheideu.
– Bila je to loša vijest za Janicu jer je tog dana izgubila Veliki kristalni globus, za samo tri boda. Zbog mene. Sjećam se da mi je prije nego što ćemo obje startati pokušala ući u glavu, no bila sam taj dan jako stabilna.
Kada se prisjeti svojih prvih utrka i ovih sada, koliko se skijanje promijenilo?
– Imam loše pamćenje jer sam toliko toga prošla. No, gledala sam neke snimke svojih nastupa pa me to vratilo u to vrijeme. Za svoj 19. rođendan nastupila sam na svojim prvim Olimpijskim igrama. Inače, tehnika skijanja danas je prilično drugačija, prije svega skija se snažnije. Morala sam naučiti neke stvari, recimo kako raditi sa svojom unutarnjom nogom, kako prenositi snagu.
Otkrila nam je i dobrobit svoje odluke da se odluči za povratak skijanju, ali ovaj put u reprezentaciji skijaški male zemlje.
– Velika je razlika između američkog i meksičkog tima u tome što nisu svi američki sportaši odsjedali u Olimpijskom selu i oni nisu imali olimpijsko iskustvo kao male nacije. I zato volim biti dio meksičke reprezentacije koja je eksponirana jedino za vrijeme Olimpijskih igara. Ovaj su put Amerikanci i Kanađani bili okrenuti jedni drugima, stvarali su neku svoju grupu, dok smo mi iz malih nacija bili više interaktivni. Pa smo se družili sa skijašima iz Kosova, Sjeverne Makedonije, Portugala... I to što sam stekla nove prijatelje s različitih strana svijeta unikatan je faktor toga što sam promijenila reprezentaciju. Kada si u američkom timu, fokusiran si na osvajanje medalja pa ništa drugo ne dolazi u obzir. Manje reprezentacije više drže do olimpijskog duha, do druženja, razmjena značaka, zabave...