Hrvatska nogometna javnost već je toliko brzo i naizgled jednostavno prihvatila činjenicu da je 22-godišnji albanski A reprezentativac Adrion Pajaziti postao ne samo standardni igrač prve postave Hajduka u ovoj sezoni nego i jedan od nositelja igre splitske momčadi. Činjenica da je to toliko jednostavno prihvaćeno kao nešto prirodno sama po sebi dovoljno govori o koliko se dobrom pojačanju radi. Kombinacija njegove tehnike i pokretljivosti omogućava treneru Gonzalu Garcíji puno opcija koje mu odgovaraju u njegovu sustavu, i stoga je jedan od najvažnijih kotačića u igri novog Hajduka, neki bi čak rekli i najvažniji.
Dinamika, ali i mirnoća
Pajaziti je u dresu Gorice prošle sezone pokazao u više navrata koliko su njegove tehničke kvalitete i njegova dinamika znali pridonijeti i promijeniti utakmicu, ali nije bilo sigurno hoće li se to prenijeti i na Hajduk. Već u prve dvije-tri utakmice bilo je jasno da je sposoban to činiti i u dresu splitskog kluba. Statistika mu je na iznimnoj razini u brojnim kategorijama, a posebice u segmentima dodavanja i u segmentu osvojenih metara nošenjem lopte.
Čak i kad ne gledamo statistiku, nego i dojam pri gledanju, očito je da je Pajaziti motor momčadi Hajduka u ovoj novoj viziji. Kad god nema loptu u svojim nogama, on traži prostor i nudi se igraču koji je ima. Dinamičan je, ali ima i tu nogometnu mirnoću, zna smiriti tempo i dodati prema unatrag kad vidi da je to potrebno momčadi ili da opcije prema naprijed nisu dobre. Sjajno izbjegava presing driblingom, a još je i pokazao vrlo dobro razumijevanje i osjećaj s partnerom u veznom redu Filipom Krovinovićem, ne samo pri dodavanju nego i zatvaranju leđa jedan drugome.
Pajazitijev put do Hajduka nije uobičajen put neke mlade zvijezde HNL-a. Iako je riječ o albanskom reprezentativcu kojem su roditelji s Kosova, rođen je i odrastao u Londonu. Devet mjeseci godišnje tijekom odrastanja provodio je u engleskoj metropoli, a tri mjeseca na Kosovu, u selu na farmi s kravama i kokošima, gdje je morao pomagati. Vidio je obje strane priče.
Odrastao je u sjeverozapadnom Londonu, gdje mu je najljepše bilo igrati nogomet na ulici s prijateljima. Ta ideja slobodnog nogometa jako mu se sviđala budući da mu je bilo teško odlaziti na treninge umjesto provoditi vrijeme s prijateljima otkako je kao desetogodišnjak počeo trenirati u Fulhamovoj akademiji. Međutim, s 14 godina osvijestio je svoj talent i počeo shvaćati da bi moglo nešto biti od profesionalne karijere. Prvi profesionalni ugovor potpisao je 2020., a s 18 godina debitirao je za prvu momčad Fulhama, što je samo po sebi veliko postignuće. Veliki mu se san ostvario u ožujku ove godine kad je za seniorsku reprezentaciju Albanije debitirao nedaleko od svoje kuće u Londonu, na kultnom Wembleyu protiv Engleske.
Najdraži su mu Modrić, Iniesta...
Njegov stil igre vrlo se lako može objasniti i njegovim najdražim nogometašima. U podcastu Iza tribine rekao je da su mu najdraži igrači današnjice Frenkie de Jong i Pedri, a da su mu najdraži igrači svih vremena Luka Modrić, Andres Iniesta, Cesc Fabregas i David Silva. Sve redom igrači koji nisu fizički impozantni, ali koji i više nego dobro to nadomještaju svojom nogometnom inteligencijom i tehnikom. S obzirom na takav stil, priznao je da mu se bilo teško naviknuti na hrvatski nogomet zbog grbavih i manje kvalitetnih travnjaka, ali vrlo se brzo prilagodio i tome. Segmenti za koje i sam govori da ih mora najviše popraviti su defenzivna disciplina i broj duela, no već se ove sezone vidi da je napredovao i u tome, ali zasigurno želi još.
Od akvizicije čak i na mala vrata pa sve do igrača koji je već nakon nekoliko tjedana postao svojevrsna žila kucavica momčadi. Pajazitijev početak u Hajduku može se ocijeniti iznimno dobrim, a sad preostaje pitanje kako će dovođenje renomiranog imena poput Huga Guillamóna utjecati na njegovu ulogu. Sve u svemu, Pajaziti je dokazao da je itekako igrač za Hajduk i za gornji dom HNL-a.
Otvori KEKS Pay
