Davno je bila 1996. godina i Europsko prvenstvo u Engleskoj. No, još se sjećam nastupa naše reprezentacije i jednog od ljepših dizajna naših kockica. Ispadanje od Njemačke jedina je utakmica naše reprezentacije nakon koje sam pustio suzu. I danas sam uvjeren da sudačka mjerila nisu bila najpoštenija. To mi je jedna od prvih asocijacija kada razgovaram o Nikoli Jerkanu. On je bio dio te generacije, vjerojatno najromantičnijeg doba prije uspona i svjetske potvrde našeg brenda vatrenih. Kada nije u Hrvacama, gdje uživa u žabljim specijalitetima koje s posebnom vještinom sprema njegov rođak Anđelko Jerkan Ćoće, Nikola je na Hvaru, tamo uživa s obitelji. Kao bivši igrač Hajduka, naravno, prati zbivanja oko Poljuda.
- U svakom slučaju, u zadnje sam vrijeme dosta u Hrvatskoj i bolje sam upoznat sa situacijom oko našeg nogometa. Ove nove promjene u Hajduku mogle bi donijeti neke nove pozitivne trendove. Počevši od trenera koji je ključno polazište cijele priče, a potom uprave, odnosno Gorana Vučevića i Ivana Rakitića čiji bi autoritet najviše mogao donijeti Hajduku. Vidjeli ste sada i zadnja događanja oko pojačanja iz španjolske lige. Mogli su birati neke druge klubove u Španjolskoj, a došli su u Hajduk. Razlika je kada vas nazove Rakitić ili netko treći. Imamo sličnu situaciju u Dinamu sa Zvonimirom Bobanom. Puno je pozitivnih stvari u našem nogometu u posljednje vrijeme, posebice dolaskom na funkcije nekih bivših igrača s autoritetom i zavidnim kurikulumom - kaže Jerkan.
FOTO Zvonimir Boban trenirao s kadetima Dinama: 'Legenda! Što bi neki dali za ovo...'
No, u Hajduku je u ovom trenutku vrlo malo onih bivših igrača koji bi sigurno mogli doprinijeti projektu?
- U svakom slučaju bi mogli donijeti neke nove vrijednosti. Trener je u ovom trenutku stranac, no napravio je dobar rezultat u Istri i bilo je logično da dobije priliku u Hajduku. Treba kazati da među bivšim igračima Hajduka ima dosta stručnih ljudi koji bi mogli pomoći. No, isto takom, stvorila se fama, ne znam iz kojeg razloga, da nisu prepoznati ili da nisu dobrodošli. To je, po meni, deplasirano. Imamo sada Vučevića koji se vratio, no postoji puno onih koji su zaslužili pravi status. Poput, recimo, Zorana Vulića koji je dugo bio trener ali i neke druge koji su dugo u nogometu. U svakom slučaju, bilo je dosta promjena oko kluba, no one nisu bile dobre, posebice s onim ljudima koji se nisu mogli identificirati s Hajdukom i koji nemaju naš dalmatinski dišpet. Mi smo baš posebni. Znam po svom primjeru jer je puno igrača iz moje generacije igralo iz ljubavi prema Hajduku. Baš sam nedavno naišao na jednu fotografiju moje generacije iz 1989. godine, od 25 igrača iz te sezone, 19 ih je bilo iz Dalmacije. A bila je to puno jača liga - kaže Jerkan.
Zašto je Hajduk onda otišao drugim smjerom?
- A ne znam to. Teško je razumjeti upravljanje Hajdukom. Nisam baš precizno upućen, no jasno je ako ne postoji pravi upravljači smjer i pravi šef, ta priča ne može biti dobra. Vidimo neke druge primjere, poput onog u Rijeci, kako je uspjehe puno lakše ostvariti. Nisam protiv stranaca ako je razina više, ali najprije priliku treba dati našim igračima.
Garcijina filozofija mogla bi odgovarati u ovim poljudskim postavkama?
- Lani smo imali Gennara Gattusa koji je igrao antinogomet. Utakmice su mu bile dosadne, zanemario je igrače koji su imali tehničke kvalitete. Naravno, dao im je nešto drugo, od igrača je tražio ono što je on bio. Garcia je suprotnost Gattusu. U Istri je, sa slabijim kadrom, napravio dosta pozitivnih stvari. Treba mu dati vremena, početak je dobar, bez obzira na ispadanje iz Europe. Ništa ne ide preko noći. Vidi se da igrači poštuju ono što trener traži. No u nekim situacijama, kada tranzicija mora biti brža i učinkovitija, momčad i dalje inzistira na čvrstom posjedu. To se treba promijeniti...
To nema veze s trenerom, igrači moraju prepoznati takve situacije?
- Naravno, to je stvar kvalitete koja čini razliku. Hajduku nedostaje još jedan pravi napadač uz kojeg bi Marko Livaja puno više i lakše dolazio do izražaja.
Ima li takvog negdje u Španjolskoj?
- Sigurno ima. Uvijek se može pronaći. Vidim da Vučević i Rakitić razmišljaju kvalitetno. Po onome što sam do sada vidio, prate trenera, a to je jako bitno.
U Hrvatskoj je u ovom trenutku 12 španjolskih nogometaša, što vam sugerira taj trend?
- Ne samo u Hrvatskoj, taj stil igre postaje dominantan i u Engleskoj koja je desetljećima bila prepoznatljiva po svojim nogometnim standardima. Naše podneblje uvijek je krasila imaginacija u igri. U moje doba bilo je puno više igrača u Španjolskoj. Sada su tamo Budimir, Sučić, Brekalo, Ćaleta-Car. To je dobar pokazatelj, s obzirom na španjolsku dominaciju u Europi.
Hugo Guillamon i Edgar Gonzalez došli su u Hajduk, kakvi su to igrači?
- Guillamon je počeo kao stoper i na toj je poziciji konkurirao u momčadi Luisa Enriquea na SP-u u Kataru. No, nikada mi mi nije djelovao kao igrač za tu poziciju. Njegovo pravo mjesto je zadnji vezni, nadam se da je zato i doveden. Gonzalez je bio godinu dana u Real Oviedu. Stoper mu je prirodna pozicija, no može igrati i na poziciji šestice.
Kako vam izgleda Dinamova priča?
- Ovo je novi, poletni Dinamo koji ima ritam, glavu i rep. Nije jednostavno promijeniti cijelu momčad. Ona će biti bolja kroz veći broj utakmica. Zvonimir Boban? Nije me iznenadio njegov dolazak u klub koji mu je sve. Vidi se da klub funkcionira dobro pod njim.
Vas se spominjalo u upravljačkim funkcijama u Hajduku?
- Bilo je razgovora. Imam slična promišljanja o nogometu kao i Goran Vučević. Sve je moguće - zaključio je Jerkan.
Otvori KEKS Pay
