U pratnji Michaela Müllera, jednog od najbližih suradnika, Hrvatsku je u posjetio Boris van der Vorst, predsjednik World Boxinga. Riječ je o čovjeku koji je, sa suradnicima, krenuo u misiju spašavanja boksa kao olimpijskog sporta i s tim je ciljem i u Zagrebu održao niz sastanaka.
Najprije se sastao s ministrom turizma i sporta Tončijem Glavinom, potom s predsjednikom HOO-a Zlatkom Matešom, a potom i s čelnicima nacionalnih boksačkih saveza balkanskih zemalja. U međuvremenu je posjetio Zagrebački boksački centar, na Zagrebačkom velesajmu, gdje su u to vrijeme trening imali reprezentativci Hrvatske, Slovenije i Makedonije, u kojoj prigodi mu se obratio i Redžep Redžepovski, osvajač olimpijskog srebra iz Los Angelesa 1984. godine.
Čelnika nove svjetske organizacije olimpijskog boksa pozdravili su i najbolji hrvatski boksači odnosno Gabrijel Veočić, Luka Pratljačić te Sara Beram, svi odreda aspiranti za nastup na Olimpijskim igrama u Los Angelesu. Svima njima obećano je puno pravednije suđenje, koje bi trebalo biti potpomognuto i najmodernijim tehnološkim rješenjima, odnosno elektronikom.
– Mi boksači priželjkujemo da bodovanje naših borbi bude što sličnije egzaktnim mjerenjima kakva su, recimo, u atletici. Ako netko trči 100 metara 9,81 sekundu, a ovaj drugi 9,82, onda je jasno tko je tu pobjednik. Nadamo se da će tako jasno biti i u boksu – kazao je Pratljačić, na čije se riječi nadovezala kolegica mu Beram, koja je i sama, ne jednom, osjetila “čari” nepravednog bodovanja:
– Nama je najvažnije da ne pobjeđuje onaj koji ima jači lobi iza sebe, nego onaj koji je to u ringu više zaslužio.
I europski prvak Gabrijel Veočić svjestan je da je došlo vrijeme za veliku promjenu u olimpijskom boksu.
– Svakome tko se bavi boksom Olimpijske igre najvažnije su natjecanje i vrlo brzo će doći vrijeme kada svjetska prvenstva prijašnje organizacije boksačima više neće biti zanimljiva.
Uskoro i potpuno priznanje
Ovog su časa zanimljiva zbog pozamašnog nagradnog fonda (100 tisuća USD za zlato, 50 tisuća za srebro i 25 tisuća za broncu), no upitno je koliko će dugo osvajači medalja taj novac uistinu i dobivati. Uostalom, kada MOO u potpunosti prizna World Boxing, bit će to neka posve drukčija priča.
– To priznanje moglo bi uslijediti vrlo brzo, za 30 ili poneki dan više – uvjeren je predsjednik HOO-a Mateša.
– Vjerujem da smo prešli u World Boxing u pravo vrijeme. Možda smo mogli i prije, ali to nismo htjeli činiti dok se ne usuglasimo s resornim ministarstvom i HOO-om. Nama je bilo važno da naši sportaši, u natjecanjima stare organizacije, izbore kategorizacije.
Ponešto o tome kazao je i Van der Vorst odgovarajući na pitanje koliko je bilo teško nagovarati nacionalne saveze da pristupe World Boxingu?
– Ići u promjene nikad nije lako, to je odgovoran proces. Ovog časa imamo 80 članica i svakim danom imat ćemo ih sve više.