Nakon što je 1. lipnja prošle godine izgubio tehničkim nokautom od kasnijeg IBF-ova prvaka Daniela Duboisa, sve do neki dan Filip Hrgović čekao je potvrdu svojeg sljedećeg nastupa. A on će se dogoditi 5. travnja u Manchesteru i to protiv bivšeg olimpijskog doprvaka Joea Joycea. Obojici će to biti prilika za povratak na najveću scenu jer i Filip i Joe svoje su posljednje borbe izgubili. Filip od Duboisa, a Joyce od Chisore. S obzirom na to da je Joyce izgubio i dvije borbe od Zhanga, a to je onaj Kinez kojeg se obezvređivalo kada ga je pobijedio Hrgović, Joycea nema među prvih 15 ni na jednoj od rang-lista triju najutjecajnijih organizacija (WBC, IBF, WBA).
Na tim listama Hrgović još uvijek solidno kotira. Na listi organizacije WBA je šesti, kod IBF-a sedmi, a kod WBC-a jedanaesti. No, zato je na neovisnoj listi portala Boxrec (koji za to koristi poseban algoritam) Joyce dva mjesta ispred svog hrvatskog protivnika. Britanac je 18., a Hrgović 20. Na toj listi, kao i na svima, na vrhu je Usik, a onda slijede Dubois, Kabayel, Parker, Joshua, Fury, Okolie, Gasijev, Wardley, Hunter, Ajagba, Huni te Dillian Whyte zahvaljujući čijoj ozljedi prsta je Hrga i upao u ovu priču.
Ono što je u ovoj priči nepovoljno po Hrgu jest to što neće imati dovoljno vremena za kompletan kamp, ponajviše u onom taktičkom smislu i broja sparinga sa suparnicima po stilu sličnim Joyceu. Doduše, Hrgoviću će od neke pomoći zacijelo biti snimka njihova prvog dvoboja koji se dogodio 2013. u londonskom York Hallu kada je u sklopu Svjetske boksačke serije (WSB) podijeljenom odlukom sudaca slavio domaći borac. Bila je to završna borba meča između British Lion Heartsa i Astana Arlansa za koje je nastupao Hrgović u kojoj je Britanac od početka nametnuo tempo kakav 12 godina poslije zacijelo neće biti u stanju. Naime, tada je Joyce imao 27 godina, a Hrgović samo 20 i godine su išle njemu u prilog, što ovaj put nije slučaj.
Nakon te borbe bilo je govora je li Joyce pobijedio na račun domaćeg terena, no on je ipak bio mrvicu bolji, točno za onoliko koliko se to oslikavao u bodovima (tri runde za Britanca, dvije za Hrvata). Kakav je osjećaj kada misliš da si zaslužio pobjedu, a ostaneš bez nje, Britanac je imao prilike osjetiti u finalu Olimpijskih igara u Riju. A tada je on, premda je ispalio značajno više udaraca (99 prema 47), izgubio od Francuza Tonyja Yoke koji je od sudaca favoriziran bio i u polufinalu upravo protiv Hrgovića.
Upravo je taj finale, kao i još deset borbi na tom olimpijskom turniru, bio predmetom istrage koju je predvodio kanadski ekspert u području sportskog prava profesor Richard McLaren. Da stvar bude zanimljivija, u tu priču je bio upleten i bivši izvršni direktor Svjetskog boksačkog saveza Karim Bouzidi koji će, u početnim mečevima Hrgovićeve profesionalne karijere, biti Hrvatov menadžer. Naime, nakon niza sumnjivo bodovanih borbi, Bouzidi je skinut s mjesta glavnog operativca tog natjecanja, a kada je profesor McLaren pokrenuo postupak istrage, on je odbio svjedočiti.
No, toliko o Bouzidiju kojeg je u Hrgovićevu timu menadžerski naslijedio Željko Karajica, a njega pak Amerikanac Keith Connolly kojem definitivno nije lako raditi s jednim od najizbjegavanijih teškaša današnjice. Naime, s obzirom na to da dolazi iz male zemlje i malog tržišta, a šakački je vrlo opasan, teškaši koji se približe vrhu Hrgovića u pravilu izbjegavaju. Doduše, aktualni IBF-ov prvak Daniel Dubois to nije učinio, ali je uoči te borbe Filip doživio nevjerojatan peh da je radi jake viroze, i visoke temperature, nekoliko dana zalegao, što je njegov kondicijski rezervoar napola ispraznilo.
Ni sada Hrgović nije u dobroj situaciji, ali nema mu druge nego prihvatiti ponudu. Pristati na borbu samo četiri tjedna prije znači ne imati dovoljno vremena za kvalitetnu taktičku pripremu i odgovarajuće sparinge s borcima koji su protivniku stilski slični i koje treba pronaći i dovesti preko noći. O tome smo ponešto porazgovarali i s Hrgovićevim pomoćnim trenerom Yousefom Hasanom:
– Za dobar kamp vam je potrebno onoliko tjedana koliko će rundi trajati borba. Dakako, Filip nije stao s treninzima. Štoviše, on je bio nekoliko mjeseci u Americi gdje je odradio jako dobru bazu, no specifična priprema je ipak nešto drugo. Može se on pripremiti i za tri tjedna, ali bi to moglo biti knap. A ako bi se pak tijekom tih priprema dogodila kakva manja ozljeda, onda bi opet bio u minusu kao i prije meča s Duboisom.
Ako je tome tako, zar mu je nužda prihvatiti ovakav meč?
– To je dio strategije timova iz većih boksačkih nacija da vas uhvate na krivoj nozi. Oni igraju i ispod stola, sačekaju da dođete u situaciju da više ne možete čekati i vi pristanete bez obzira na sve. S obzirom na to da je Joyce izgubio tri od posljednja četiri meča, on sigurno nije u svom "primeu" i to je Hrgovićeva prednost jer je sedam godina mlađi. No, sve ostalo bi bilo na Joyceovoj strani pa tako i domaći teren.
Kakav je zapravo borac Joe Joyce?
– On je uvijek kondicijski jako spreman, ide naprijed, melje, baca puno udaraca. No, kako je s boksom počeo prilično kasno, kad je već ušao u dvadesete, njegova tehnika pati. Čudan je to borac kojeg je teško pročitati upravo zbog te nedostajuće klasične tehnike. Znam da ima odličan prednji lijevi direkt i da ide stalno naprijed, ali nema tehničke finese. Ovo mu je posljednja prilika – ispričao nam je Juki.
Otvori KEKS Pay
Da je Hrgović izgubio tri posljednje borbe kao Joyce i kao što je izgubio Joshua, bio bi ispod stotog mjesta na rang listi, toliko o poštenom rangiranju boksača!