U utakmici u kojoj je Hajduk tražio prekid crnog niza od tri utakmice bez pobjede i na kraju slavio protiv Lokomotive s 2:0, dogodio se trenutak koji je zasjenio tri boda i zabrinuo sve navijače splitskog kluba. Krajem prvog poluvremena, najbolji igrač i kapetan momčadi, Marko Livaja, uhvatio se za zadnju ložu i počeo šepati. Iako je stisnuo zube i uspio odigrati do kraja poluvremena, bilo je očito da trpi bolove. Prema prvim informacijama, ozljedu je zadobio nakon jednog duela s igračem Lokomotive Denisom Kolingerom. Prije toga, Livaja je još jednom pokazao svoju klasu kada je u 18. minuti sjajno asistirao Anti Rebiću za njegov prvijenac u dresu Hajduka, iako je i taj trenutak obilježila pomalo bizarna i duga provjera VAR-a.
Na početku drugog poluvremena strahovi navijača su se obistinili. Marko Livaja nije izašao na travnjak, već je ostao u svlačionici, a umjesto njega u igru je ušao Filip Krovinović. Nedugo zatim, kamere su uhvatile kapetana bijelih na klupi za pričuvne igrače sa zamotanom nogom, što je bio jasan znak da se ne radi o bezazlenoj ozljedi. Iako je momčad u nastavku potvrdila pobjedu golom Anthonyja Kalika, misli svih bile su usmjerene na stanje ključnog čovjeka Hajduka, čiji bi izostanak mogao imati nesagledive posljedice za ambicije kluba u nastavku sezone HNL-a.
Iako će se točna dijagnoza znati tek nakon detaljnih liječničkih pregleda koji će biti obavljeni tijekom dana i sutra, prve neslužbene prognoze nimalo nisu optimistične. Kako se doznaje, sumnja se na rupturu mišića zadnje lože. Ova vrsta ozljede može varirati od blage do izuzetno teške, a o stupnju oštećenja ovisit će i duljina oporavka, koja može biti od nekoliko tjedana do nekoliko mjeseci. Uprava i stručni stožer Hajduka mogu se samo nadati da se radi o najblažem obliku, no neizvjesnost će potrajati dok ne stignu službeni rezultati magnetske rezonancije.
U medicinskoj praksi, kod rupture zadnje lože moguća su tri scenarija. Blaga ruptura, odnosno prvi stupanj, podrazumijeva istegnuće i pucanje malog broja mišićnih vlakana, a oporavak obično traje od jednog do tri tjedna. Umjerena ruptura drugog stupnja znači pucanje većeg broja vlakana, ali bez potpunog prekida mišića, što zahtijeva pauzu od četiri do osam tjedana uz intenzivnu fizikalnu terapiju. Najgori, treći scenarij, jest potpuna ruptura mišića ili tetive, koja najčešće znači oporavak od tri do šest mjeseci, a ponekad zahtijeva i operativno liječenje. Za usporedbu, Hajdukov stoper Zvonimir Šarlija ove je sezone zbog rupture duge jedan centimetar izbivao tri tjedna. Ako je kod Livaje riječ o blažoj varijanti, vjerojatno će propustiti samo gostovanje u Vukovaru, no svaki teži stupanj ozljede značio bi ogroman udarac za Hajduk.
Otvori KEKS Pay
mirno more , vidiš meni ga je (iako sam Dinamovac) jako žao. PA Hajduk s njim ove sezone igra slabije nego bez njega.