Čisti deja vu. Tako bi se mogla opisati situacija u kojoj se Željko Sopić trenutačno nalazi u Osijeku, koji u drugi dio sezone ulazi kao posljednja momčad HNL-a. Puno sličnosti ova situacija nosi s onom u kojoj se Sopić našao prije tri godine u Gorici. Polusezona se završila na posljednjem mjestu, a uslijedila je kompletna rekonstrukcija kadra koja je za posljedicu imala nevjerojatan, pa i filmski povratak velikogoričkog sastava skupljanju bodova i bijegu s tog posljednjeg mjesta.
Naravno, situacija nije posve identična. Zaostatak Gorice za pretposljednjim Šibenikom je tada u određenim trenucima bio i dvoznamenkast, a različitosti se očituju i u tome da je Osijek ipak znatno veći klub koji bi po svim parametrima minimalno trebao biti među četiri najbolja u ligi.
Dokazani HNL igrači
No sličnosti su i dalje snažne. Sjetimo se da je tada Sopić u kratkom roku totalno promijenio i uzdrmao kadar Gorice, sedmorici igrača se zahvalio, a sedam novih doveo. Bila je to jedna od najvećih zimskih rekonstrukcija u povijesti HNL-a, a s njome se itekako može usporediti ova trenutačna u Osijeku. U klub je došlo šest novih igrača, dok tri dosadašnja člana kadra više nisu na Opus Areni. Redom su u klub stigli novi/stari kapetan Borna Barišić kojem je posljednji klub bio Las Palmas, Fran Karačić iz Hajduka, Tonio Teklić i Samuel Akere iz Widzewa, Vladan Bubanja iz Orenburga te David Mejia iz izravnog konkurenta u borbi za ostanak, Vukovara. S druge strane, klub su napustili Hrvoje Babec koji je otišao u Seoul, Ivan Cvijanović koji je otišao u Vizelu te Vedran Jugović koji je završio profesionalnu karijeru.
Ako nam je suditi po prošlosti, Sopić je dokazao da ovakvu rekonstrukciju može napraviti na izniman način, uzevši u obzir to spomenuto čudo iz Gorice. Međutim, uoči prvog testa drugog dijela sezone, i to najtežeg mogućeg protiv Dinama, vrijedi vidjeti što sva ova nova lica mogu pridonijeti Osijeku i tako ga potencijalno podignuti iz teške depresije koju je doživljavao na jesen.
Kvaliteta većine dovedenih igrača nije upitna i oni definitivno u sebi imaju igračke predispozicije koje bi podignule Osijek na višu razinu. Posebice se tu misli na pojedince poput Vladana Bubanje, Frana Karačića i Tonija Teklića. Sva trojica su, u prilično recentnim sezonama, bila jedni od najboljih igrača svojih klubova ili jedni od najboljih igrača lige na svojim pozicijama. Primjerice, Bubanja je u određenim periodima u Lokomotivi nedvojbeno bio stabilizatorsko ljepilo momčadi i jedan od najboljih defenzivnih veznjaka lige, Teklić je prije odlaska u Tursku briljirao u Varaždinu te nizao spektakularne poteze i golove, bio je bez premca jedan od najboljih kreativaca HNL-a u tom periodu, dok je Fran Karačić na samom otvaranju ove sezone u Hajduku bio uistinu fantastičan na poziciji desnog beka.
Ako gledamo na samu kvalitetu, ona dakako nije upitna ni kod lijevog beka Borne Barišića. Nije Borna bez razloga nastupio 35 puta za hrvatsku reprezentaciju te godinama bio jedan od najomiljenijih igrača škotskog velikana Rangersa s kojim je osvojio tri trofeja te navijačima pružio pregršt lijepih trenutaka, posebice svojim asistencijama i obrambenom stabilnosti. Međutim, Barišić se vraća u pogon nakon teške ozljede križnih ligamenata i pitanje je kakav će se 33-godišnji lijevi bek vratiti, koliko će biti blizu svojem maksimumu.
Mejia i Akere su upitnici
Kod središnjeg veznjaka Davida Mejie još ne možemo donijeti zaključak da je igrač koji može raditi prevagu u HNL-u. Kolumbijac je u dresu Vukovara imao nekih dobrih partija gdje je pokazao motoriku i kvalitetnu pozicijsku disciplinu, no zato je imao i nekih izvedbi gdje se nikako nije snašao na terenu. Najveća nepoznanica u hrvatskim okvirima definitivno je nigerijski krilni napadač Samuel Akere koji je pristigao iz Widzewa i kojeg Sopić iz svojeg mandata u poljskom klubu dobro poznaje. Znamo da je riječ o brzancu i kvalitetnom dribleru, no još ne možemo donositi sudove kako će se te kvalitete prenijeti na HNL travnjake.
Postavlja se i pitanje kako će sve ove akvizicije utjecati na postojeći kadar. Hoće li svoja mjesta u početnoj postavi izgubiti pojedinci poput Roka Jurišića, Davida Čoline, Luke Vrbančića, Domagoja Bukvića, Renana Guedesa i Šimuna Mikolčića? Možda bi sve to moglo potaknuti zdravu konkurenciju.
Budući da je prva utakmica ovog "novog Osijeka" protiv trenutačno najbolje momčadi lige, rezultat možda čak i neće biti pravi pokazatelj koliko ova momčad može i koliko je napredovala, no sigurno ćemo vidjeti neke zanimljive i nove mehanizme. Jedno je sigurno, Sopićev Osijek će izgledati znatno drukčije nego na jesen. Koliko će to ili neće biti bolje, preostaje nam vidjeti.
Otvori KEKS Pay
