Za navijače Hajduka, ljetne europske kvalifikacije odavno su prestale biti izvor nade i uzbuđenja, a sve češće postaju podsjetnik na bolne neuspjehe. Posljednji u nizu, ispadanje od albanskog Dinamo Cityja, samo je novo poglavlje u priči o šokantnim porazima koji su obilježili klub u 21. stoljeću. Dok se stariji navijači Hajduka sa sjetom sjećaju polufinala Kupa UEFA protiv Tottenhama 1984. ili četvrtfinala Lige prvaka protiv Ajaxa 1995. godine, za mlađe generacije europska natjecanja postala su sinonim za traumu i nevjerojatna razočaranja. Niz bolnih ispadanja započeo je u kvalifikacijama za Ligu prvaka 2004. godine, kada je irski amaterski klub Shelbourne priredio prvorazrednu senzaciju i izbacio tadašnjeg hrvatskog prvaka. Taj poraz, opisan kao "blamaža", bio je tek uvertira u ono što je uslijedilo. Već iduće sezone stigao je još teži udarac – mađarski Debrecen ponizio je Splićane s ukupnih 8:0, ostavivši dubok ožiljak na klupskoj povijesti i samopouzdanju momčadi. Ti su porazi postavili mračan obrazac koji će se ponavljati s gotovo nevjerojatnom preciznošću u godinama koje dolaze.
Desetljeće koje je uslijedilo donijelo je nove europske noćne more, a lista protivnika od kojih se ispadalo postajala je sve egzotičnija i bolnija. Gruzijska Dila Gori eliminirala je Hajduk 2013. godine, no apsolutno dno dotaknuto je u ljeto 2019. godine. Malteška Gzira United, klub sastavljen od poluprofesionalaca, stigao je na Poljud s dva gola zaostatka iz prve utakmice. U uzvratu koji se trebao pretvoriti u formalnost, dogodio se nezamisliv preokret. Gzira je slavila s 3:1 i zbog gola u gostima prošla dalje, priredivši poraz koji se i danas smatra najvećom sramotom u povijesti kluba. Prizori šokiranih igrača i nevjerice na tribinama postali su simbol europskog puta Hajduka u modernom dobu, puta na kojem su pobjede protiv respektabilnih suparnika poput Intera ili Evertona ostale tek bljeskovi u moru neuspjeha protiv autsajdera.
Ni osnivanje Konferencijske lige, natjecanja koje je trebalo pružiti priliku klubovima Hajdukovog ranga, nije promijenilo sudbinu splitskog kluba. Naprotiv, samo je proširilo popis neočekivanih dželata. U ljeto 2021. godine, protivnik je bio kazahstanski Tobol. Nakon sigurne pobjede od 2:0 na Poljudu, činilo se da je prolaz osiguran. Ipak, u uzvratu se ponovio već viđeni scenarij – neshvatljiv pad, poraz u produžecima od 4:1 i još jedno prerano ispadanje koje je potvrdilo da problem nije u kvaliteti protivnika, već u mentalitetu i nesposobnosti da se posao dovrši. Svaki novi neuspjeh dodatno je produbljivao krizu, pretvarajući europske ambicije u izvor frustracija za sve kojima je bijela boja u srcu.
Posljednje sezone samo su nastavile crni niz, potvrđujući da izlaz iz začaranog kruga još nije na vidiku. Ljeto 2024. donijelo je dvostruko razočaranje koje je prelilo čašu strpljenja. Prvo je slovački Ružomberok izbacio Hajduk bez primljenog gola u 180 minuta igre, da bi nedugo zatim uslijedio i poraz od albanskog kluba Dinamo City. Činjenica da su protivnici sve redom klubovi s daleko manjim budžetom, poviješću i ugledom čini ove poraze još težima. Umjesto da europske utakmice budu pozornica za afirmaciju i povratak na staze stare slave, one su za Hajduk postale poligon za bolna prizemljenja i podsjetnik na duboke probleme koji nadilaze jednu utakmicu ili jednu generaciju igrača. Popis koji uključuje Shelbourne, Debrecen, Dilu Gori, Gziru, Tobol, Ružomberok i Dinamo City postao je tako crna kronika posrtanja koja, nažalost, još uvijek nema svoj kraj.
Otvori KEKS Pay
U cijelom klubu i oko njega vlada nezdrava, čak bih rekao toksična atmosfera. Tu bi teško pomogla i ekipa sastavljena od nekoliko psihijatara, mentalnih trenera, financijski stručnjaka, psihologa i egzorcista, a kamoli jedan nogometni trener. Nigdje u Hajduku ne vidim pozitivu u svakodnevnom funkcioniranju kluba, nego isključivo crnilo - ukralo, otelo, oštećeni, prevareni, sramota, svi protiv nas, mi jedini dobri i pošteni itd. Takvo gledanje na stvari ne motivira, nego poput magneta privlači nesreću, sukobe i negativnu energiju. Dok se taj čvor ne rasplete, nema poboljšanja. Zato od ovoga ispadanja ne treba raditi dramu, nego ostati pozitivan i okrenuti se prvenstvu. To je jedini ispravan put.