Rijeka se danas od 18 sati i 45 minuta susreće s armenskim prvakom Noom, klubom koji je svoju prvu utakmicu ikada odigrao 2. lipnja te spomenute 2017. godine. Priča rasta Noe graniči s nevjerojatnim. Odmah po osnivanju klub iz Abovjana (16 kilometara udaljen grad od glavnog grada Erevana) zbog financijski vrlo dobrih uvjeta bio je stavljen u drugi rang armenskog klupskog nogometa, a odmah u svojoj prvoj kompetitivnoj sezoni (2017./2018.) izborio je plasman u armensku Premier ligu, najviši rang klupskog nogometa. U prvoj sezoni u najvišem rangu nisu se zadovoljila očekivanja. Noah je ostao u ligi ostvarivši osmo mjesto, no prva vlasnička struktura odmah je ciljala prema vrhu. Stoga je zbog nezadovoljstva klub prodan Karenu Abrahamyanu, poznatom armenskom političaru i generalu u vojsci.
Pod novim vodstvom ime kluba je promijenjeno. Umjesto početnog imena Artsakh dodijeljeno je ime Noah, ime koje je referenca na Nou iz Biblije, čija je arka usko povezana s armenskom kultnom planinom Ararat. Promjena imena bila je vrlo važna za izgrađivanje klupskog identiteta, ali i za privlačenje sponzora. Pomoglo je to da se u Armeniji ovaj klub počne više smatrati nacionalnim nego lokalnim. Već je prva sezona pod novim imenom donijela velike uspjehe jer je Noah u sezoni 2019./2020. osvojio svoj prvi trofej, Kup Armenije.
Polagano se Noah počeo etablirati kao klub iz vrha armenskog nogometa. U sezonama 2019./2020. i 2020./2021. uspjeli su doći do drugog mjesta u armenskom prvenstvu, no uslijedio je rezultatski pad; šesto mjesto u sezoni 2021./2022. i osmo mjesto u sezoni 2022./2023. To je bio dovoljan povod za novu promjenu u vodstvu kluba. U kolovozu 2023. armenski poduzetnik poznat u svijetu tehnologije Vardges Vardanjan postao je i vlasnikom i predsjednikom Noe. Pod njegovim vodstvom klub je agresivno i ambiciozno krenuo u remont igračkog kadra.
Bilo je puno upitnika kad je Vardanjan ušao u klub, no njegovi rizici i velika ulaganja itekako su se isplatili. U sezoni 2023./2024. klub se vratio pri vrh armenskog nogometa, a u sezoni 2024./2025. doživio je uvjerljivo najveće uspjehe; igranje u glavnoj fazi Konferencijske lige (nakon izbacivanja AEK-a u kvalifikacijama) te prvi naslov prvaka Armenije u svojoj kratkoj, ali prilično uspješnoj povijesti. Svemu tome ovog su ljeta nadodali i jedno povijesno postignuće; plasmanom u glavnu fazu Konferencijske lige postali su prvi armenski klub u povijesti koji se dvije godine u nizu plasirao u glavnu fazu nekog europskog natjecanja. A to su postigli velikom ukupnom 7:3 pobjedom u dvomeču play-offa protiv ljubljanske Olimpije, iste one Olimpije koja je samo godinu dana prije u istom tom play-offu "razbila" Rijeku s visokih 5:0. A taj podvig s početka ove sezone Noah je ostvario u novom, hrvatskom ruhu. Nije puno vremena prošlo otkako se Rijeka grčevito nadmetala sa sadašnjim trenerom Noe Sandrom Perkovićem, koji je, prisjetimo se, bio trener Dinama u završnici prošlosezonske napete borbe za HNL-ov naslov, u kojoj je pobjedu na kraju odnijela Rijeka.
No nije samo ni do stručnog stožera jer Noah u svojem sastavu ima i dvojicu hrvatskih nogometaša koji imaju veliko iskustvo igranja na HNL travnjacima. Ovog ljeta klub se pojačao Marinom Jakolišem, bivšim igračem Hajduka i Šibenika, koji je svoje ime ponovno izgradio u Australiji, ali i Alenom Grgićem, donedavnim krilnim igračem Slaven Belupa, koji je svojevremeno nosio i dres Rijeke. Zasad se Jakoliš bolje snašao u novoj sredini s učinkom od tri gola i četiri asistencije u 14 nastupa, dok Grgić ima učinak od dva pogotka u 13 nastupa. Što se tiče ostatka igračkog kadra, ne može se reći da Noah u svojem sastavu ima neke velike zvijezde. Vrijednost kadra prema Transfermarktu (13,8 milijuna eura) tek je malo veća od vrijednosti kadra Istre 1961 (12,9 milijuna eura). Međutim, kad uzmemo u obzir Rijekinu izrazito slabu formu, u ovom trenutku svaki se protivnik čini kao bauk...