Vladimir Canjuga (62) bio je posljednji izbornik hrvatskih rukometašica kada su naše djevojke igrale na Svjetskom prvenstvu u Brazilu 2011. godine. Hrvatska je tada osvojila sedmo mjesto pobijedivši Angolu, a moglo je završiti i puno bolje.
– Nama je prvi cilj bio plasman u četvrtfinale čime smo osigurali kvalifikacijski turnir za odlazak na Olimpijske igre u Londonu 2012. godine. To smo ostvarili kada smo u osmini finala u dramatičnoj utakmici pobijedili Rumunjsku. Gubili smo dva razlike pet minuta prije kraja, a onda je nestalo struje u dvorani. Nakon stanke mi smo se bolje snašli i pobijedili. Nažalost, u četvrtfinalu igrali smo protiv Norvežanki koje su bile neprikosnovene i s lakoćom su osvojile zlato. Trebali smo igrati za peto mjesto, ali smo u razigravanju izgubili od domaćina Brazila s 30:31, a vodili smo u jednom trenutku šest razlike – prisjeća se tih dana Canjuga.
Vratio se u muški rukomet
Canjuga je bio izbornik hrvatske ženske reprezentacije od 2010. do 2014. godine. U ženskom rukometu ostao je sve do ove sezone i sada se vratio u muški.
– Bio sam dugih šest godina trener Koke, a onda sam ove sezone prihvatio poziv Čakovca koji igra u Prvoj HL sjever. Trenutačno smo drugi, tri boda od prvog Osijeka. Cilj je plasman u Premijer ligu, ako ne ove, onda sljedeće godine. Zvali su me usred sezone da budem trener rukometašica Zrinskog i rukometaša Varaždina, ali odbio sam oba prijedloga jer sam obećao ljudima iz Čakovca da ću ih voditi do kraja sezone – istaknuo je Canjuga.
Gledali ste “Kraljice šoka” lani na Europskom prvenstvu, a gledali ste ih i na nedavnoj prijateljskoj utakmici sa Slovenijom. Kakvi su vaši dojmovi?
– Drago mi je da sam vidio jednu veliku želju i borbenost u obrani, jer od obrane sve ide. U obrani na poziciji tri i četiri imamo Mičijević i Debelić i teško da će ih netko lako proći. Na krajnjim pozicijama obrane imamo izuzetno borbene Krsnik i Ježić. Oba krila su brza i spremna za kontre, a o vratarkama ne treba trošiti riječi. Što se tiče napada, i tu je sve sjajno posloženo. Valentina Blažević i Stela Posavec sjajno organiziraju igru, a Ćamila Mičijević i dalje je u onoj strašnoj formi kao lani na Europskom prvenstvu. Drago mi je da imamo dobro rješenje na desnom vanjskom gdje će priliku dobiti Ivana Dežić koju sam dugo trenirao u Koki. Imamo zaista dobar roster, ali i dobru atmosferu. Djevojke su odlična klapa, druže se zajedno i izvan dvorane. Kemija između njih nastala je lani kada se zbog pandemije nije moglo iz hotela i bile su primorane biti zajedno 24 sata dnevno. Nekad bi se u slobodno vrijeme išlo po kavama izvan hotela, u šetnje, u šoping, a svega toga nije bilo za vrijeme Europskog prvenstva u Danskoj. Dobroj atmosferi doprinijela je i Ćamila Mičijević sa svojim gošćama u fotelji – priča Canjuga.
Sada nas drukčije gledaju
Riječ-dvije i o izborniku, vašem kolegi Nenadu Šoštariću?
– Ako netko zna sve o ženskom rukometu, onda je to Šoka. Ovo mu je treći put na klupi Hrvatske. Na kraju krajeva, još uvijek je vlasnik našeg najboljeg rezultata na Svjetskim prvenstvima kada smo u Njemačkoj 1997. godine bili šesti – istaknuo je Canjuga.
Ovoga puta Hrvatska na jedno veliko natjecanje ne dolazi kao autsajder?
– Istina. To bi možda moglo biti jedno lagano opterećenje za naše djevojke. Sada će ih svaka reprezentacija gledati mnogo drukčije nego kao što su nas gledali 2011. i 2012. godine kada smo dvaput igrali u četvrtfinalu, prvo na Svjetskom prvenstvu, a onda na Olimpijskim igrama. Ne znam hoće li biti problem što nijedna od ovih igračica nema iskustvo igranja na Svjetskom prvenstvu, osim Katarine Ježić koja je 2011. bila naša najmlađa igračica. Koliko se sjećam, proslavila je 18. rođendan u São Paulu – govori Canjuga.
