U prigodi zagrebačkog dočeka Zrinke Ljutić, najnovije slalomske pobjednice Svjetskog kupa, članovi njene obitelji okupili su se gotovo u istom sastavu u kojem su bili i u prilici velike pobjede u Kranjskoj Gori. Ni ovu priliku za slaviti uspjeh najpoznatije članice obitelji nisu propustili baka Ivka s tatine strane kao niti baka Đurđica i djed Mladen s mamine strane. A upravo s njima smo imali priliku popričati dok smo čekali Zrinkin prolazak kroz špalir kojeg su joj upriličili djelatnici Hrvatskog skijaškog saveza i mali skijaši.
Zanimalo nas je koliko im je bilo napeto gledati utrku koja je odlučivala o ukupnoj pobjednici slalomske sezone?
- Mogu reći da sam bila mirnija nego inače jer je to došlo do kraja. Sezona je bila jako dobra, postigla je puno i nisam grozničavo da mora pobijediti. Bili smo sretni što je dospjela tu gdje je dospjela jer se nismo nadali da će se to dogoditi tako brzo - kazala je baka Đurđica a na nju se nadovezao suprug joj Mladen:
- Bili smo sretni samo da završi pa makar bila druga ili treća jer i to je sjajan uspjeh. A da ne govorimo o tome da je naša unuka u ukupnom poretku četvrta sa samo dvije discipline. A da je imala malo više sreće u veleslalomu možda bi bila i treća a za to joj je falilo 115 bodova.
Niti baka niti djed nisu se zamarali bodovnim tablicama i izračunom plasmana suparnica koji je potreban da bi Zrinka slavila.
- Prije svega ovoga nisam znala puno o skijanju no to je tako u životu da nam djeca otvaraju neke nove svjetove, da nam otvaraju neka nova vrata. Zahvaljujući Amiru i Zrinki ja sam ušla u taj jedan novi svijet za mene. Mislim da sam puno naučila, pratim sve redovito. Bila sam svjesna svega što je napravila i nisam bila grozničava u iščekivanju ishoda. Čak mislim da vi mediji ponekad radite preveliki pritisak a ona je jako mlada. No, možda je to podnositi u mladosti lakše, nama odraslima je teže.
Možemo se složiti da je u sportu najveći pritisak onaj koji proizlazi iz očekivanja, kako osobnog a još više od okruženja.
- Posebno bih želio da smo duboko zahvalni njenoj starijoj kolegici Leoni Popović na kolegijalnoj podršci koja je tako emotivno komentirala Zrinkin uspjeh. A njoj, u njenoj situaciju oporavka od teške ozljede, zacijelo nije bilo lako to gledati. Moram ju nazvati i zahvaliti joj - kazao je djed Mladen koji nam je otkrio u kakvom društvu je gledao prvu vožnju.
- Bio sam taj dan u rodnoj Stubici na groblju mojih roditelja, da njima zapalim svijeću a onda sam otišao pomoliti se Majci Božjoj Bistričkoj. Prvu vožnju bio sam u crkvi odnosno u svetištu. Imao sam sreću da su baš tada ondje bili naši umirovljeni biskupi, s kardinalom preuzvišenim Puljićem na čelu i bio sam sam s njima. Onda sam Zrinki poslao sliku Majke Božje i sliku gdje su oko oltara naši umirovljeni biskupi. To mi je bilo za dušu a nema tjelesne snage bez duhovne. Nakon toga sam došao kući u Varaždin i posve mirno gledao drugu vožnju u društvu supruge i sina Jurice.
Djed Mladen ove je sezone uživo gledao četiri utrke a baka Đurđica jednu i to onu u Kranjskoj Gori za koju je popularni "deda" kazao:
- Toliko smo bili oduševljeni organizacijom i štimungom u Kranjskoj Gori. Spiker je najavljivao Zrinku kao da je njihova skijašica. To će se teško ponoviti.
Naš razgovor s nogu zaključila je baka Đurđica ovim riječima:
- Taj Zrinkin put nije bio lagan. Bio je dugotrajan, pun žrtvi i roditeljskog odricanja koje trenucima slave sportaša nerijetko bude malo isticano od medija. Vjerujem da će ovaj Zrinkin uspjeh biti poticajan i za karijere njene braće Tvrtka i Hrvoja i sestre Dore. I oni su požrtvovni i radni i trebaju biti strpljivi jer nekima se ovo što je postigla Zrinka dogodi prije a nekima kasnije. Sportska karijera je poput maratona a i u maratonu je svakih sto metara najteže.
Isto pitanje postavili smo i Zrinkinoj mami Martini:
- Držim da je ovaj Zrinkin uspjeh poticajan ne samo Tvrtku, Hrvoju i Dori nego i drugoj djeci u onom segmentu u kojem se vidi da su snovi, ako se puno radi i želi, doista ostvarivi.
