Ante Rebić (31) imao je u svojoj nogometnoj karijeri dva najistaknutija bljeska, a oni se i danas pamte. Jedan je postigao u klupskom, a drugi u reprezentativnom dresu. U prvom slučaju riječ je o dva pogotka za Eintracht protiv Bayerna u finalu njemačkog kupa 2018. za 3:1 pobjedu te prvi trofej za klub još od 1988. godine. Međutim, Hrvati puno više pamte njegov bljesak koji se dogodio samo nekoliko tjedana poslije, u drugom kolu grupne faze Svjetskog prvenstva u Rusiji. Hrvatska je u Nižnjem Novgorodu bila na 0:0 protiv mitske Argentine, utakmica je bila puna tenzija i napetosti te je tek počelo drugo poluvrijeme. Argentinski vratar Willy Caballero dobio je povratnu loptu te pokušao prebaciti natrčalog Rebića, no slabo je zahvatio tu loptu. A Rebić nam je tada pružio trenutak nogometne briljantnosti koju u Hrvatskoj vjerojatno nitko neće zaboraviti. Bez razmišljanja, beskompromisno i hrabro iz prve je potegnuo volejčinu i zakucao loptu pod gredu Argentinaca, iako je imao sve vrijeme ovog svijeta da tu loptu primi, pita Caballera u koju će se stranu baciti, i još poentira. Nijedan igrač u toj situaciji ne bi napravio to što je napravio Rebić, i to je ono što ga čini posebnim. Bez zadrške se može reći da je ovaj gol savršen opis Ante Rebića. On je jednostavno – svoj.
Skoro odustao zbog Hajduka
Svi oni koji su s Antom Rebićem odrastali, družili se, igrali, trenirali ili surađivali će vam na pitanje o njemu odgovoriti sličnim epitetima. Rebić je čovjek dobrog srca, iznimnog nogometnog talenta, ali buntovne i tvrdoglave naravi. Ta priča Antu je pratila od malih nogu sve do danas i praktički se nikad nije mijenjala, uvijek je bio tvrdoglav i svoj.
Taj dokazani narativ seže sve do njegovih nogometnih početaka u Vinjanima Donjim, selu nedaleko od Imotskog u kojem je odrastao.
– Mi smo znali njegove kvalitete od malih nogu, ali nisi mogao izaći na kraj s njime! Već s 12 godina nas je za***avao, bio je živo i tvrdoglavo dijete. Zato je uvijek davao sve od sebe i imao je svoj stav – govorio je o Rebiću direktor NK Vinjana Miroslav Škeva Mićo.
FOTO Ušli smo na Poljud nakon olujnog nevremena koje je poharalo Split, evo što smo zatekli
Iako je bio živahan i tvrdoglav, mali Ante je dominirao, što nije moglo proći ispod radara NK Imotskom, u koji je otišao kao 15-godišnjak. Jednom se prilikom Mate Lešina, nekadašnji tajnik NK Imotskog, za Večernji list prisjetio razdoblja Rebićeva igranja za taj klub.
– Znali smo za njegov potencijal, a kod nas je on još više došao do izražaja. Međutim, u jednom trenutku boravka u NK Imotskom Anti se odjednom bio srušio cijeli svijet. Igrali smo kvalifikacije za ulazak u prvu kadetsku ligu i nismo uspjeli jer je njega kao najboljeg igrača Hajduk pozvao na kadetski turnir u Bari. Kada se vratio iz Italije, sjeo sam s njegovim ocem Boškom i pokojnim Jurom Puljizom i čuo od Boška Rebića kako Hajduk u njegovu sinu Anti ne vidi dovoljno dobar potencijal te kako razočarani dečko ne želi više igrati, razmišljajući ovako: ''Ako me Hajduk ne želi, nemam što tražiti u nogometu!''
Rebić je na kraju sa 17 godina na leđima ipak otišao put Splita, ali ne na Poljud, nego na Park mladeži, u redove tadašnjeg prvoligaša RNK Splita. Već na kraju te sezone dobio je priliku debitirati za seniorsku momčad, i nju je iskoristio na najbolji mogući način. U posljednjem kolu HNL sezone 10/11 tadašnji trener Splita, legendarni Ivan Katalinić, dao je Rebiću priliku da odigra drugo poluvrijeme protiv Dinama na Maksimiru, a tada 18-godišnji Ante hrvatskom je prvaku zabio gol za 1:1 remi. U iduće dvije sezone Rebić se profilirao kao glavni igrač splitskog kluba, koji je već tada polagano bio u nizbrdnoj putanji, pri čemu je prije svega koristio svoj sirovi talent. Nakon 16 golova i šest asistencija u dvije sezone, stigao je poziv talijanskog velikana Fiorentine.
Uslijedilo je razdoblje u kojem se Rebić, što zbog ozljeda, što zbog svoje intenzivne i nepromjenjive naravi, nije najbolje snašao. U Fiorentini nije dobio svoju pravu priliku, a ni na posudbama u Leipzigu i Veroni nije uspio zasjati. Ukupno je u ta tri kluba odigrao 33 utakmice u tri sezone te postigao tri pogotka. Nakon igranja u RNK Splitu u kojem je čisto na temelju svog talenta i snage radio prevagu, prilagodba na sustave u kojima se treba ipak nešto drukčije i slojevitije pristupiti nije bila nimalo jednostavna.
Kovač mu dao priliku
Tu dolazimo do čovjeka kojem Rebić vrlo vjerojatno najviše duguje za sve svoje uspjehe, a riječ je o Niki Kovaču. Ne samo da je Kovač kao izbornik 2013. Rebiću dao prvu pravu priliku u hrvatskoj seniorskoj reprezentaciji (te ga vodio i na SP 2014.) nego mu je i kao trener Eintrachta iz Frankfurta uspio pomoći da pronađe svoju formu na visokoj europskoj razini. Uopće nema sumnje da je Rebić u Eintrachtu igrao najbolji nogomet svoje karijere, a stotine raznih zapisa, izvještaja i citata potvrđuju da su Kovačeva strogoća, disciplina i pedagogija bili upravo oni elementi koji su Rebiću s obzirom na njegov iznimno snažan, nepopustljiv i svojeglav karakter trebali. Nakon prve sezone prilagodbe, Rebić je u iduće dvije za Eintracht postigao 20 pogodaka i dodao 10 asistencija, a uzevši u obzir da je između te dvije sezone došlo i već spomenuto Svjetsko prvenstvo u Rusiji na kojem se kao prvotimac okrunio srebrom oko vrata, nije čudo da su ga na ljeto 2019. u svojim redovima htjeli najbolji svjetski klubovi.
Odluka je pala na Milan, gdje je u svakoj od prve dvije sezone uspio premašiti brojku od deset ligaških pogodaka, a u prvoj sezoni čak je bio i najbolji strijelac kluba. U ljeto 2021. je, nakon te dvije sjajne sezone, na redu bilo Europsko prvenstvo, a s obzirom na formu, nije čudno da se Rebić našao na popisu izbornika Zlatka Dalića kao jedna od glavnih uzdanica. Tada je Ante u klupskom nogometu bio jedan od najboljih hrvatskih nogometaša. Međutim, njegove igre na turniru bile su ispodprosječne, a navijačima je u pamćenju ostao trenutak kad je u utakmici osmine finala turnira protiv Španjolske usred igre odlučio izaći s terena i mijenjati kopačke, da bi tijekom te akcije Španjolci s igračem više zabili pogodak te nas u tom susretu izbacili s turnira.
Uslijedio je jedan od najkontroverznijih trenutaka koji je Rebića u potpunosti udaljio od dresa Hrvatske. On je naime na svojem Instagram profilu objavio: "Osobno mi je žao što nismo imali nekoga da iskoristi ovu talentiranu generaciju + dva genijalca (L + M), da napravimo nešto (puno) više na ovom Europskom prvenstvu. Nakon svega, nije ni bitno tko je 'krivac'. Činjenica je da smo zadnje dvije-tri godine govno." Od tog trenutka Rebić više nikad nije pozvan u hrvatsku reprezentaciju, ali mu se od tada strmoglavila i klupska karijera. Igrajući za Milan, Bešiktaš i Lecce u sljedeće četiri sezone, Rebić je nastupio u 112 utakmica i zabio svega osam pogodaka, uz hrpu kontroverzi zbog problematičnog ponašanja, tjeranja s treninga i svađa s trenerima, suigračima i protivničkim igračima.
Njegovu buntovnost prilično dobro pokazuje i disciplinski skor na utakmicama. Naime, Rebić zajedno s Dejanom Lovrenom drži rekord za najviše crvenih kartona nekog Hrvata koji je barem jednom zaigrao za hrvatsku reprezentaciju, osvojivši ih ukupno 11 u seniorskoj karijeri.
Međutim, ne bi bilo pošteno dopustiti da činjenica o njegovoj tvrdoglavosti i svojeglavosti zasjeni njegovu dobru ćud i dobro srce. U srpnju 2018. austrijski mediji objavili su kako su od njegova bivšeg suigrača iz mlade reprezentacije Lovre Šindika doznali kako je Ante u svome rodnom selu Vinjanima Donjim svima otplatio kredite. Rebić nije želio da se dozna za taj hvalevrijedan potez, pa je sve učinio u tišini. Nepunu godinu poslije uključio se u veliku humanitarnu akciju pokrenutu za liječenje tada dvogodišnje Mile Rončević, oboljele od leukemije, a nakon toga donirao je 10 tisuća eura za proširenje i gradnju novog objekta ustanove za rehabilitaciju i odgoj djece "Zlatni cekin" u Slavonskom Brodu. Mještani Vinjana Donjih često su isticali njegovu tvrdoglavost i buntovnost, ali i njegovu neizmjernu dobrotu, a i za jedno i drugo itekako ima dokaza.
Ovoga ljeta konačno je ostvario svoju dječačku želju, igranje za Hajduk u seniorskom nogometu. No hoće li ispunjenje te želje biti dovoljno za motiviranje uvijek svojeg Rebića kako bi pokazao svoj neizmjerni potencijal koji nikada nije u potpunosti ostvaren, to je pitanje za milijun eura, zar ne?
Otvori KEKS Pay
...uzevši u obzir razinu samokritičnosti, vještinu baratanja loptom i razmijevanje potreba ekipe, napravio je i više nego vrhunsku karijeru...ipak se nadam da će u Hajduku pokazati svoju bolju stranu