Nakon što su sav prihod od utakmice s Dinamom usmjerili za liječenje nekadašnjeg svog člana Vanje Tešanovića, u Cedeviti Junior realizirali su još jednu vrijednu akciju. Organizirali su panel koji se uklopio u kampanju za mentalno zdravlje muškaraca na kojem su sudjelovali dugogodišnji NBA skaut Danko Cvjetićanin, novi sportski direktor HKS-a Kruno Simon i pomoćni trener prve momčadi kluba domaćina Petar Babić.
Suigrač me potjerao na pregled
Upravo je Pero ispričao potresnu, ali i ohrabrujuću, priču vezanu uz mentalnu snagu, o čemu ga je propitivala moderatorica, mentalna trenerica Jurja Bačeković, inače bivša odbojkašica.
– Dogodio mi se tumor štitnjače koji se već počeo širiti i sva je sreća da me tadašnji suigrač Damir Mulaomerović natjerao da odem kod profesora Bedekovića koji je operirao i Janicu Kostelić i Blanku Vlašić. A dogodilo mi se to baš kada mi je dobro išlo i ja sam potonuo, no kada sam vidio koliko je to moja majka teško prihvatila, napravio sam neki klik i najviše zbog nje nisam smio izgubiti tu borbu.
Zahvalan je i danas Pero svojim tadašnjim suigračima, Mulaomeroviću i Simonu, koji su svim svojim autoritetom stali iza njega.
– Nije mi bilo lako prolaziti sve te terapije, više od pola godine nisam spavao više od 15 minuta u komadu. No, nedostajali su mi moji suigrači jer oni su mi bili druga obitelj. Kada je klub počeo dizati ruke od mene, oni su tražili da mi se da novi ugovor iako sam samo hodao po terenu jer se nisam mogao naprezati. Kako sam se udebljao, bilo je tada i ruganja, zvali su me Bucko, no kada se dogodila ta nevolja, oni su bili uz mene.
Svjedok tog vremena, Kruno Simon, kazao je da je danas takva združenost rijetkost kakvu su imali u danas nepostojećem KK Zagrebu.
– Kada sam s Efesom osvojio prvu ligu, pitali su me je li mi to najdraži trofej u karijeri. Rekao sam da nije pa je uslijedilo protupitanje: "Kako nije kada nemaš medalju s reprezentacijom?" A meni je najdraži Ćosićev kup kojeg sam osvojio sa Zagrebom 2008. godine s Babićem, Tomićem i ostalim dečkima te trenerom Jusupom. Ja taj trofej ne bih dao za šest euroligaških jer smo bili sjajna škvadra.
Kad smo već kod momčadske združenosti, i borbe za suigrača, Simonu se postavilo i pitanje povjeravanja suigračima u svlačionici.
– Nisam doživio da netko pred svima iznosi svoj problem ili strahove. Uvijek se to pokušava sakriti. Srećom, uvijek se može naći netko s kim ćeš porazgovarati nasamo. Je li riječ o nespremnosti da se povjeriš suigračima zbog straha od okoline, odnosno zadirkivanja ili zato što se osjećaš manje ranjivo ako se povučeš, to ne znam. Uostalom, unutar svake momčadi ipak svatko od nas igra za sebe, svoju obitelj, svatko je ipak sebi na prvom mjestu.
Dražen je u svlačionici bio miran
S obzirom na to da je s njim dijelio svlačionicu, Danko Cvjetićanin je sa zadovoljstvom podijelio sjećanja na najvećeg suigrača kojeg je ikad imao, Dražena Petrovića:
– Mi smo u Ciboni imali sreću da smo u svlačionici imali mirnog Dražena, genijalnog igrača i vođu. On je u svlačionici bio tih, pravi frend. Svi smo shvatili da je najbolje biti škvadra kojoj će Dražen biti vođa na terenu. Osim toga, on je svima pokazivao svojim primjerom. Recimo, nakon treninga nas dvojica bi ostala šutirati još 400 ubačenih.
Što je tadašnjim cibosima teže padalo, ponovno biti najbolji ili podnijeti poraze?
– Teže je bilo podnijeti poraze jer pobjednički mentalitet je snaga koja djeluje na svakoga, tada se svatko osjeća vrednijim. A kada si velik, a izgubiš, nastane veliko razočaranje. Kod nas je sve bilo sjajno dok te 1986. nije došla ta treća utakmica finala doigravanja sa Zadrom. Tu smo puknuli, ali ne iz razloga nedostatne mentalne čvrstine, nego je to vrijeme kada se košarka igrala s puno nove taktike, a mi smo tu kiksali.
Nečemu sličnom svjedočio je i Simon, ali tek po odlasku iz dvostrukog prvaka Europe.
– Nakon prvog naslova prvaka Europe letjeli smo po terenu. Sjećam se, mi smo u Madridu od Reala u drugoj četvrtini gubili 22 razlike, no bili smo mirni jer smo znali da ćemo dobiti i tako je i bilo. No, kada takav momčadski duh pukne, onda krenu sve frustracije van, kreće upiranje prstom, i onda je sve to teško sastaviti. A to se upravo dogodilo sljedeću sezonu nakon mog odlaska iz Efesa.
Otvori KEKS Pay
