U gradskom derbiju, košarkaši Cedevite Junior nadjačali su Cibonu i tako ostvarili pobjedu s kojom, praktički, osiguravaju treće startnu poziciju uoči doigravanja. Desetkovani cibosi su pak doživjeli već 11. poraz i sada za cedevitašima zaostaju tri pobjede te će morati pred Kvarnerom, Zabokom i Dinamom braniti svoje četvrto mjesto.
Cedevitaši su ovu pobjedu izborili zahvaljujući svojim mladim snagama - bekovima Krajnoviću (27 koševa) i Šareu (17) te krilnom-centru Buljanu (14) - a važnu rolu odigrao je i atletični krilni-centar Karačić (17). Kapetan Brzoja je pak bio najbolji skakač domaćina sa osam uhvaćenih odbijanaca.
No, predstavu utakmice izveo je igrač pobijeđene momčadi, najstariji pojedinac na terenu Sven Smajlagić. A ovaj 34-godišnji bek imao je šutersku epizodu kakvu dugo nismo vidjeli u utakmicama domaćeg prvenstva. Čovjek je u prvom poluvremenu zabio 24 koša za samo 10 minuta a prvo poluvrijeme završio je s upisanih 28 koševa u 13 minuta provedenih na parketu.
A to je bio razlog da se, u nastavku, cedevitaška obrana usredotoči na njega kako njegova vruća ruka ne bi vratila Cibonu u rezultatsku ravnotežu a možda i u prednost. Smajlagić je na koncu susret završio s 35 koševa (sedam trica) a napadačkog partnera je imao jedino u Domagoju Vukoviću (18 koševa, 6 asista) koji je imao i niz lijepih proigravanja. No, Cibona je i ovu utakmicu igrala sa skraćenom rotacijom, bez prvog centra Bundovića i krilnog-centra Ročaka što se vidi i po skakačkoj dominaciji cedevitaša (34-22).
Nakon susreta Dino Repeša, trener Cedevite Junior, nije krio zadovoljstvo s efektivnošću napadačkog arsenala svoje momčadi.
- Nije da smo gledali ljestvicu i da nam ova pobjeda donosi određeni plasman. Više smo se fokusirali kako popraviti našu igru. Posljednje tri utakmice igramo napadački dobro. Dvije preko 100 koševa, jedna na 96 koševa. Protok lopte izrazito dobar a i šuterski smo dobri pa smo u posljednje tri utakmice zabili 14, pa 14 pa 15 trica što je ukupno 43 trice a to nam je bila slabija točka od početka sezone. Nakon Kupa smo jače trenirali i, na neki način, rušili formu da bismo kasnije u sezoni bili što svježiji, naročito u doigravanju. Jer, ako u četvrtfinalu nisi pravi, sezona za tebe tada završava.
Mladi Cedevitini bekovi, Krajnović i Šare, u ovoj prigodi su odigrali važnu rolu.
- Kod obojice je očit napredak od početka sezone. Ako se sjećate, drugu utakmicu protiv Cibone dobili smo bez Amerikanca jer se Eaddy ozlijedio nakon jedne minute pa su njih dvojica, uz Brzoju, bili sami na terenu. Imali su oni dosta dobrih utakmica, no ima tu još puno prostora, specijalno pri čitanjima akcija odnosno kada pomoći a kada ne.
A kada je bio u pitanju Smajlagić, to čitanje u obrani cedevitaša očito nije bilo najbolje.
- Po meni je neprihvatljivo da jedan Smajlagić, uz sve njegove šuterske vrline, zabije 28 koševa za jedno poluvrijeme. U drugom poluvremenu, kada je Brzoja bio na terenu, Smajlagić je zabio samo sedam. On je izraziti šuter koji izlazi iz indirektnih blokova i to je jedna stvar na koju treba biti usredotočen. Koncentracija nije bila na visini, pomagali smo bez razloga i on je nekoliko puta ostao sam.
Svoje role odigrali su i centri Sobin, koji je dobro otvarao šuteve, i atletični Karačić.
- S njima dvojicom smo dobili skok, imali smo 12 skokova više. Ja uvijek želim imati u momčadi jednog pravog centra poput Sobina jer nemoguće je dobiti ozbiljnu utakmicu bez unutarnje igre a danas je bila ozbiljna utakmica - zaključio je Repeša.
Njegova kolegu Sesara ovaj tjedan očekuje još jedna utakmica protiv Cedevite ali one ljubljanske (nedjelja) a prije toga dočekuje Veljka Mršića i njegov Split (petak). A s ovako skraćenom rotacijom igrati četiri utakmice u tjednu doista je nemila situacija.