Ako je suditi po potezu Marina Rozića, premda je klub u nemiloj financijskoj situaciji, Cibona još uvijek ima snagu svojevrsnog magneta. Premda su mu se, nakon 18 godina vjernosti klubu (16 igračkih sezona), ti isti ljudi prije dvije godine zahvalili na suradnji, ovog ljeta je prihvatio njihov poziv da se ponovo primi posla sportskog direktora.
- Ovaj klub je moja kuća. Prije dvije godine to jest ispalo malo nespretno no ja sam povukao crtu i na to se neću vraćati. Gledam samo naprijed a kada Cibona zove za mene nema negativnog odgovora. Osim toga, uvjeren sam da se može napraviti dobar posao i da će klupska situacija krenuti na bolje.
S čime se Roza bavio za vrijeme dvogodišnjeg izbivanja iz kluba?
- Bila je to svojevrsna pauza. Kako sam kao sportski direktor dosta izbivao iz kuće posvetio sam se obitelji i puno više vremena proveo kod kuće, ponajprije s osmogodišnjom Nikom i šestogodišnjim Tomom. S obzirom na to da je supruga dobila posao u mostarskoj banci živjeli smo ondje a obitelj će ondje i ostati.
Nije baš da se primio posla, i novog odvajanja od obitelji, u sretnom trenutku.
- Ovo je najniža Cibonina rezultatska točka u posljednjih 50 godina. Momčad je ispala iz ABA lige a u domaćem Prvenstvu bila je četvrta. A to se nikad nije dogodilo no to mi je i izazov a vjerujem i točka od koje ćemo krenuti na bolje.
Već prva odluka koju je donio, a bila je dvostruko osjetljiva, nije bila nimalo laka. Naime, novi sportski direktor zahvalio dosadašnjem treneru Josipu Sesaru.
- Iskreno, bilo je dosta nezgodno obaviti taj razgovor jer sam ja s Josipom imam dosta dodirnih točaka. Obojica smo iz Mostara a on je meni bio igrački uzor, htio sam biti kao on, a i pomogao mi je kada sam ja došao u Cibonu. Poslije sam ja njega, kao sportski direktor, doveo za trenera. No, moja procjena je da u sportskom pogonu trebamo "reset". Tako je to, uz odgovornost idu i teške odluke.
Kako je Sesar to primio?
- On je socijalno inteligentan čovjek i njemu su stvari poprilično jasne. Žao mi je što mu se dogodila loša godina, i u reprezentaciji i u Ciboni, jer on je sigurno trener koji vrijedi više od ovoga što mu se rezultatski dogodilo uz "pomoć" okolnosti koje mu nisu išle na ruku.
Hoće li mu sada biti teže nego prije par godina?
- Da će biti lako neće, hoće li biti teže to ćemo vidjeti. Imam ideje no tu je još i neodgovorenih pitanja. Situacija u našoj košarci nije dobra jer nemamo dovoljno kvalitetnih igrača u domaćim natjecanjima.
Hoće li sada biti teško privoljeti igrače da igraju za Cibonu koja, očito, neće igrati ABA ligu?
- Ako Cibona nema proračun za konkurentnu momčad onda igranje regionalne lige radi preživljavanja više nema smisla jer to je stres od prve do posljednje utakmice sezone. Cijelo vrijeme ste u nekom grču a morate igrati dvije utakmice tjedno. I zato se mi sada moramo okrenuti domaćem prvenstvu a prijavili smo se i za Fibin Europa Kup i sada čekamo da vidimo hoćemo li igrati odmah skupinu ili samo kvalifikacije.
Kako sada stvari stoje, trećeplasirana Cedevita Junior bi trebala igrala skupinu a Cibona kvalifikacije. Dakako, ako u HKS-u ne odbiju Cibonu čega se u Tornju pribojavaju.
- U svakom slučaju, nadamo se da će se Hrvatski košarkaški savez držati obećanog i da će uplatiti subvencije za igranje Europe. Puno toga će nam ovisiti o toj obećanoj subvenciji.
Puno toga će Roziću ovisiti i o treneru kojeg će angažirati jer bez novog "head coacha" nema puno smisla slagati momčad. A najčešće se spominju dva imena, Dino Repeša i Damir Milačić koji je proglašen za trenera godine u domaćoj klupskoj košarci.
- Ja ne volim dovoditi igrače bez trenerova znanja. Slušam prijedloge no istina je da su nam najzanimljiviji Repeša i Milačić jer njihove momčadi igraju brzo i agresivno, s dosta kontakta.
