U Večernjakovu anketu za najboljeg košarkaša godine uključili smo i jednog “japanskog” rekordera. Riječ je o Željku Pavličeviću (67), negdašnjem japanskom izborniku, koji je 2003. godine u Tokiju održao seminar na kojem je sudjelovalo 897 košarkaških trenera.
- Bilo bi ih i više da tih dana Japanom nije harao tajfun pa dio trenera s juga te zemlje nije mogao doći - prisjeća se stručnjak koji je u Japanu proveo deset godina.
- Reprezentaciju sam vodio četiri godine, a u četiri različita kluba proveo sam šest sezona.
Prihvatio izazov u Libiji
Za to vrijeme Pavličević je zavolio Zemlju Izlazećeg Sunca, za koju kaže da će biti jako dobar domaćin Igara 2020. godine.
- Bit će to Igre s puno novih tehnoloških rješenja, uključujući i ekološki pristup. Oni detalje pripreme godinu prije, a ne dva dana prije.
Pavličević žali što na tim Igrama vjerojatno neće biti hrvatske košarkaške reprezentacije.
- To je loše za sve koji žive za košarku i jako loše za ugled nacionalnog saveza i privlačenje sponzora. Veliki je to psihološki i ekonomski udarac jer danas sportu ime i prezime daju reprezentacije, a ne klubovi. Iznimke su možda Real i Barcelona, dalje ne bih išao. Kod nas je rukomet popularan ne zbog lige i klubova, nego zbog hrvatske reprezentacije.
Nedavno je Pavličević otišao u zemlju u kojoj košarka nema baš neki status, no nije htio ljenčariti pa je preuzeo libijski Al-Ittihad.
- Bio sam slobodan pa sam prihvatio i izazov. Do kraja sezone angažirao me njihov poznati klub koji dugo ništa nije osvojio.
Zanimljivo je da mu je angažman dogovarao sin Vedran.
- On radi u jednom arhitektonskom birou u Zagrebu, a u slobodno vrijeme bavi se i poslom menadžera i licencirani je Fibin agent.
Tijekom angažmana, a on bi trebao trajati do svibnja, Pavličević će stanovati u hotelu.
>> Hrvatska klapa himnom otvorila NBA utakmicu u kultnoj njujorškoj dvorani, plesao se i linđo
- Ipak je ovo bila ratna zona pa ću zbog lakoće življenja, vjerojatno i sigurnosti, biti u hotelu, tako neću morati tražiti restorane jer ću imati sve na jednome mjestu, a na treninge i utakmice vozit će me vozač.
I dok je trofejni trener dospio u Libiju, mi smo se zapitali kako je hrvatska košarka dospjela tu gdje je sada.
- Više je razloga za to. Na našu žalost, košarka ima nadorganizaciju, što drugi nemaju. NBA liga crpi čistu supstancu, a u našem slučaju to znači da što imamo više NBA igrača, to je za nas lošije. Osim što Zubac i Žižić nisu odigrali 30 utakmica u Hrvatskoj, a Bendera nismo ni vidjeli, tijekom sezone izbornici na njih ne mogu računati. S druge strane, nedostaju nam dobri klupski igrači, oni srednje klase, koji nose rezultat reprezentacije u ovakvom sustavu natjecanju. Fibina ideja s tim kvalifikacijskim “prozorima” je dobra, no druga je stvar što smo mi lutali s izborom igrača. Ni nakon cijelog ciklusa nemamo okosnicu reprezentacije, svaki put igrao je bitno drukčiji sastav.
S izbornicima se “lutalo”
Pavličević kaže da se “lutalo” i s izbornicima.
- Skelina cijenim kao perspektivnog trenera, no nisu to pripreme kao nekad da imate za njih dva mjeseca. Sada okupite igrače u utorak, a u petak se već igra, što govori da je psihologija gotovo važnija od taktičke pripreme. I zato je kvalifikacije trebao započeti netko s iskustvom. A trebali su nam i što iskusniji igrači. Pa Litavci su uzeli igrača od 38 godina, a naš Stipčević, koji igra u litavskom klubu, utakmicu Litva - Hrvatska gledao je s tribina. Uostalom, trener njegova kluba je litavski izbornik koji, uz litavske bekove, ima veliko povjerenje upravo u Stipčevića. Reprezentacija u svakom trenutku mora biti u najjačem mogućem sastavu i apsurdno je govoriti da ćemo za tri godine odlično igrati.
Dvojica od tih NBA igrača prvi su i drugi izbor Željka Pavličevića u anketi za najboljeg košarkaša godine.
- Bojan Bogdanović je nositelj igre u svom NBA klubu, a ne pomoćni igrač. Sazrio je. Jako cijenim što je uvijek spreman igrati za reprezentaciju. On je koš-igrač, ima izvanserijski šut za tricu iz kontakta, no jak je i u igri leđima okrenut košu, što u reprezentaciji nije dovoljno korišteno. Šarić je pak sadašnjost i budućnost hrvatske košarke. Nije koš-igrač, ali je tzv. all-round igrač koji ispunjava svoju normu skokova i asistencija.
Od trećeg do petog mjesta su Simon, Bilan i Perić.
- Simon godinama igra u euroligašima, a neki ga podcjenjuju govoreći da je hakler ili spor, no on ima izraziti osjećaj za igru i, uz Bojana, igrač je za ključne koševe. Bilan je, tehnički gledano, naš najkompletniji centar. Žao mi je što nije više korišten u igri jedan na jednoga. Perić je pobjednik Fibina Europa kupa i doprvak Italije. Ni on nije koš-igrač, ali je vrlo koristan, no kako je u reprezentaciji bila konfuzija, igrač koji nema šuterski rang se ne primjećuje. Ima još igrača koje bih izabrao, poput Ante Tomića, no to što ne igra za reprezentaciju preveliki mu je minus.
Pavličevićev izbor:
1. Bojan Bogdanović (Indiana/Washington) 10
2. Dario Šarić (Philadelphia/Minnesota) 7
3. Kruno Simon (Anadolu Efes) 5
4. Miro Bilan (Strasbourg/Asvel) 3
5. Hrvoje Perić (Venezia/Trieste) 1
