Nakon što su tadašnji ministri vanjskih poslova Hrvatske i Jugoslavije, Tonino Picula i Goran Svilanović na graničnom prijelazu Konfin potpisali Sporazum između Hrvatske i Jugoslavije o privremenom režimu na južnoj granici, 15. prosinca 2002., spuštanjem zastave Ujedinjenih naroda označen je kraj desetogodišnje mirovne misije na Prevlaci. Tog povijesnog dana UN-ovi su promatrači počeli napuštati poluotok, na koji su snage UNPROFOR-a došle nakon što su u Domovinskom ratu oslobođene Konavle. Vraćanje tog malog poluotoka u okrilje Hrvatske imalo je i veliko povijesno značenje, jer to je od doba Napoleona, preko Austro-Ugarske te Prvog i Drugog svjetskog rata, bila važna vojna, strateška točka.
Tog 15. prosinca, točno u podne, na najjužnijoj kopnenoj točki Lijepe Naše zavijorila se hrvatska trobojnica i to ne na samo jednom, nego na čak četiri simbolički važna mjesta – na zgradi zapovjedništva misije UNMOP-a, na glavnoj porti te na drevnoj kuli i na svjetioniku na rtu Oštra. Službena primopredaja Prevlake predstavniku hrvatske Vlade, Tomislavu Vidoševiću, koju je obavio zapovjednik UNMOP-a, brigadir Rodolfo Mujica, uslijedila je pet dana nakon potpisivanja protokola o privremenom režimu, koji je bio temelj budućih pregovora o trajnom rješenju granice na moru. „Hrvatski je jug danas teritorijalno zaokružen. U ovom trenutku prisjećam se žrtve dubrovačkih i konavoskih branitelja, iskazujući im zahvalnost, kao i strpljivim ljudima koji žive na ovom području“, rekao je tadašnji hrvatski premijer Ivica Račan.
Obilazeći poluotok, tvrđavu na rtu Oštra, svjetionik te tunele iskopane unutar poluotoka, istaknuo je kako je Prevlaka, od sporne točke, postala mjesto suradnje. Tog je dana Račan najavio i razminiranje Prevlake te je ponovio svoje obećanje da će zemlja konačno biti vraćena vlasnicima, što je dalo novu nadu stanovnicima sela Vitaljine, koji su većinskim dijelom vlasnici zemlje na Prevlaci, no samo na papiru, jer se njom ne mogu koristiti. Naime, problemi vlasnika zemljišta na tom poluotoku počeli su još za vrijeme Prvog svjetskog rata, kada se civilima zabranio pristup na Prevlaku. Nakon što lokalno stanovništvu 1917. godine nije pristalo na prodaju zemlje Austro-Ugarskoj, vojska im je oduzela zemljišta, a agonija Vitaljana nastavila se i nakon rata, jer im niti vojska Kraljevine SHS nije dozvoljavala korištenje zemljišta na Prevlaci, na koje su, iako ga nisu mogli obrađivati, morali plaćati porez. U Drugom svjetskom ratu talijanska vojska nastavlja praksu, no Vitaljanima se bar počela isplaćivati naknada. Stanovnici tog kraja svoju su zemlju mogli ponovo obrađivati tek 1943., za vrijeme njemačke okupacije. No njihova sreća ipak nije dugo potrajala, jer Prevlaka je 1955. godine, kao vojno područje, bila zatvorena za civile te vlasnici na svoju zemlju na tom malom poluotoku od tada, pa do 2002., nogom nisu kročili.
No imovinski-pravni odnosi između države i privatnih vlasnika još se uvijek nisu razmrsili, a iako je već više od dva desetljeća demilitarizirana, Prevlaka je i dalje predmet spora između Hrvatske i Crne Gore. Protokolom o privremenom graničnom režimu Hrvatska ima kopneni dio poluotoka i morski pojas ulaza u Boku kotorsku od 550 metara, dok je dio akvatorija uz lijevu obalu poluotoka proglašen "ničijim morem", a taj je status zadržan sve do danas. Hrvatski je stav da za kopneni dio granice postoji dogovor, no pitanje razgraničenja na moru još je uvijek otvoreno.
Otvori KEKS Pay
Prevlaka, Luka Ploče, Savudrijska vala. Sve troje je Račan spremao dati susjedima. I onda su skočili HDZ,HSS i HSLS zajedno i spriječili največu izdaju Hrvatske od osamostaljenja.