Rukometaši Njemačke uspjeli su pobijediti Hrvatsku nakon sedam godina. Sreća da smo izgubili u prijateljskoj utakmici (29:32). Ovo je bila treća međusobna utakmica ovih dviju reprezentacija i druga pobjeda "pancera". Svjetsko srebro bilo je večeras malo slabije od olimpijskog srebra. Ali, bit će vremena za uzvrat, već u nedjelju, u Hannoveru.
Lijepo je opet bilo vidjeti punu Arenu, lijepo se bilo prisjetiti siječanjskih dana prošle godine kada su rukometaši Hrvatske koračali ka finalu Svjetskog prvenstva. Istina, nije to bila nabrijana atmosfera, ipak smo igrali prijateljsku a ne natjecateljsku utakmicu. Da se igralo za bodove vjerojatno bi bilo to puno drugačije. Ne treba zanemariti ni činjenicu da su oba izbornika isprobavala sve igrače jer da se igralo za bodove onda bi udarne postave provele barem 50 i nešto sitno minuta na parketu.
Dobra vijest je da su Srna, Lučin i Klarica izdržali sve napore i da su očigledno više nego spremni za Europsko prvenstvo. S njih trojicom dobili smo jako puno. Šteta što je izostao Dominik Kuzmanović na jednoj, te Andreas Wolff na drugoj strani. Dva vrhunska vratara od kojih je Dominik posebno ljubimac tribina. A Dominik je ostao na tribini, a Wolff je branio samo drugo poluvrijeme. Novi problem za našeg izbornika ali u pozitivom smislu je Zlatko Raužan. Dečko koji igra za Sesvete ove sezone igra sjajno, ne samo u domaćem prvenstvu već je bio sjajan i u skupini Europske lige. Imao je Dagur ideju da ga isproba protiv Njemačke, protiv izuzetno jake reprezentacije. Raužan na tom nivou nikada nije igrao ali je pokazao da se na njega itekako može i mora računati. U prvom poluvremenu obje lopte koje je dobio na crtu pospremio je u mrežu. Je li onaj taj koji će biti zamjena za Marina Šipića? Šušnja i Načinović moraju biti u kadru zbog igre u obrani, a hoće li na EP Raužan ili Šimić to su sada slatke brige islandskog trenera na klupi Hrvatske.
Nakon ove utakmice postavlja se pitanje može li se čemu Hrvatska nadati na europskom prvenstvu jer je Njemačka bila pravo mjerilo. Njemačka je kandidat za medalju, to je neupitno. Ako smo protiv kandidata za medalju ovako odigrali onda ima nade za nas. Ipak smo većinu utakmice bili ravnopravni suparnik.
Gdje smo imali najviše problema? Što se tiče napada na postavljenu obranu teško smo zabijali. Naš forte bila je polukontra i kontra. Tu smo bili neumoljivi. Imamo dobre pucače ali za neke nije bio dobar dan. Prije svega tu mislimo na Martinovića i Srnu koji su se dobro ispromašivali u prvom poluvremenu. Ulaskom Lučina vanjska linija dobila je na kvalitetu, on je jedini s dalekometnim šutevima pogađao mrežu odličnog Spatha. U obrani smo koliko-toliko zaustavili njihovu vanjsku liniju ali smo previše pogodaka dobili do kružnih napadača i krila. Njihova krila posebno su dolazili do izražaja kada smo se sporo vraćali u obranu nakon promašenog napada.
U drugom poluvremenu ukazali su se neki naši novi igrači, primjerice Dino Slavić koji ej za nekoliko minuta imao sedma obrana i držao nas u vodstvu. Dobro rolu odigrao je Ćeško. Nažalost, kao u prvom poluvremenu pala nam je koncentracija posljednjih pet minuta i tu su nam Nijemci opet napravili seriju za pobjedu.