Bez obzira na to kad će rat u Ukrajini završiti – a jednog će dana i on napokon završiti – jedno je sigurno: Ukrajina je za Putinovu Rusiju trajno izgubljena. To je ujedno i jedan od najvećih paradoksa ruske invazije na tu zemlju. Putin je pokrenuo invaziju ne bi li “bratsku” Ukrajinu zadržao u ruskoj orbiti i tako spriječio njezino pretvaranje u “anti-Rusiju”, ali na kraju je upravo invazija Ukrajince trajno odvojila od Rusa, između kojih se sada nalazi nepremostiv zid. Dakle, upravo je invazija pretvorila Ukrajinu u anti-Rusiju. Umjesto u Putinovu carstvu, Ukrajinci žele članstvo u Europskoj uniji, iako taj put za Ukrajinu, unatoč ultimativnom zahtjevu ukrajinskog predsjednika Volodimira Zelenskog da se već sada odredi datum ukrajinskog ulaska, kao i američkog zahtjeva da Ukrajina 1. siječnja 2027. postane članica Unije, neće biti tako brz, a ni lagan.
Nema šanse, žalosno je uopće godinama slušati kojekakve "stručnjake" i to visoko obrazovane, koji misle da je Ukrajina još kao i jedna postjugoslovenska tvorevina pa će uz nekoliko dobrih konzultanata, British Council i Svjetsku banku odjednom čudesno prosperirati kao i podići tisućljetni NATO zid prema Rusiji. Ukrajina će, nastavi li se ovakav zapadni narativ završiti jako tragično, bez ikakvog odlučivanja o vlastitoj sudbini i vrlo vjerovatno u građanskom ratu. Tragedija je svatko onaj koji jednoumno misli da je NATO-EU model primjenjiv na Ukrajinu i da je to jedini mogući put. Bijeda i tragedija.