Tino Busak Vidaković, 22-godišnji odbojkaš Murse Osijek, ovih dana živi svoj san. Libero novih prvaka Hrvatske, koji su ovime ušli u legendu osječkog muškog kolektivnog loptačkog sporta kao prva momčad otkako postoji Hrvatska koja je podigla pehar namijenjen prvaku države, još je prepun dojmova.
– Predivni su ovo dani, uživamo u zasluženom naslovu prvaka Hrvatske, do kojeg smo došli kolektivnom igrom na čelu s našim trenerom Ratkom Perisom. Ovo mi je četvrta sezona u Mursi i s pravom mogu reći da je on moj najbolji trener do sada. Dao mi je povjerenje na početku sezone, kada sam došao nespreman, vjerovao mi je, dao mi je šansu i mislim da sam mu to vratio. Doveo sam se u red, našao formu i mislim da sam ove sezone najviše napredovao što se tiče fizičke spreme. I ne samo to – objasnio mi je koji je moj posao na terenu, što od mene očekuje, i mislim da sam uspio dati svoj doprinos.
Hvalospjevi za trenera, ali i izbornika reprezentacije Hrvatske, s kojim Tino nastavlja rad tijekom ljeta u izabranoj vrsti:
– Ne govorim to zato što mi je trener u klubu i reprezentaciji. On je trener kod kojeg igrač ne treba puno misliti, već samo izvršavati dogovoreno. Ako nešto pođe po zlu, on će prvi preuzeti odgovornost. A reprezentacija – e, to mi je nešto najsvetije, neopisivo. Odmah se naježim pri pomisli na dres s nacionalnim grbom, na ruku na srcu kada se svira himna, na zajedništvo momčadi… Takav sam po prirodi i zato mi nije problem bacati se na glavu za momčad.
Tino je već četiri godine u Mursi, kamo je stigao iz zagrebačkog Medicinara. Kakvi su daljnji planovi?
– Ugovor mi je istekao, nismo još razgovarali, ali Mursa će uvijek i u svemu imati prednost. Uzeli su me kada me nitko nije htio i na tome ću im vječno biti zahvalan. Dijete sam Mladosti, otišao sam na posudbu u Medicinar Trnje, a onda, u vrijeme pandemije koronavirusa, stigao u Osijek. I tu se zaljubio – kao i moj suigrač Viloria – tako da je i to jedna spona koja me veže uz Osijek. Proveo sam predivne četiri godine ovdje, prošao svašta, prije tri godine stigao i do reprezentacije, u kojoj, nažalost, lani nisam bio zbog operacije bruha.
Malo je dana bilo za odmor jer od 5. svibnja ste u Mariboru na pripremama reprezentacije Hrvatske.
– Hvala izborniku na pozivu i samo mogu obećati da ću se u dresu reprezentacije maksimalno potruditi da pružim najbolje od sebe. Želim da ovo ljeto bude uspješno za reprezentaciju – moji suigrači i ja potrudit ćemo se da tako i bude – rekao je Tino, koji itekako potvrđuje onu staru narodnu da jabuka ne pada daleko od stabla.
Naime, njegov djed Ivo, poznatiji pod nadimkom Vida, bio je dugogodišnji alfa i omega karlovačke odbojke – među ostalim i u vrijeme kada je Ratko Peris tamo igrao – i u čiju se čast godinama igra memorijalni turnir. Otac Dino također je bio odbojkaš i trener, a četiri godine mlađi brat Maro, također libero, član je Mladosti.
Opet ste mi uklonili komentar. Zašto?