Nekoć u sjeni muškog nogometa, ženski nogomet danas proživljava pravu revoluciju. Rekordna gledanost, sve veća ulaganja i globalna popularnost dokaz su da sport koji su nekoć osporavali sada polako osvaja pažnju ljubitelja nogometa. Od prepunih stadiona Svjetskog prvenstva i Lige prvakinja do rastuće profesionalizacije liga diljem svijeta, jasno je da je ženski nogomet ušao u eru procvata.
Hrvatska napreduje, ali sporo
Utakmice ženskog nogometa sve su posjećenije, a ponekad su tribine ispunjene do posljednjeg mjesta. Najbolji primjer za to je utakmica između Barcelone i Real Madrida u četvrtfinalu Lige prvakinja u sezoni 2021./22., kada je na Camp Nouu bilo prisutno gotovo 92 tisuće gledatelja. Rekordi se obaraju i u engleskoj Premier Ligi, kada je prošlosezonsku utakmicu između Arsenala i Manchester Uniteda na tribinama pratilo 60 tisuća ljudi. Velike su to brojke koje pokazuju kako se sve više ljudi interesira za ženski nogomet. Iako i dalje postoje stigme kako su utakmice ženskog nogometa "neatraktivne", "dosadne" i "sporog intenziteta", sve veći interes djevojčica koje od rane dobi počinju trenirati nogomet i svladavaju tehničko-taktičke stvari te tvrdnje demantiraju, čineći nogometnu igru dinamičnijom i zanimljivijom za praćenje.
No, kakva je situacija u Hrvatskoj? Uspoređujući sa zemljama regije, Hrvatska je negdje pri vrhu. Prva Hrvatska nogometna liga za žene sadrži osam klubova te je liga kompetitivna; nakon dugo vremena mogli bismo imati novog osvajača prvenstva, a da to nisu Osijek i Split. Reprezentacije, pogotovo mlade, postižu uspjehe na međunarodnoj sceni, a domaće igračice ostvaruju transfere u inozemstvo.
Ali, kada sagledamo situaciju na europskoj, a kamoli na globalnoj razini, jasno je da je situacija u hrvatskom ženskom nogometu daleko od savršene. Za europskim silama u ženskom nogometu (Engleska, Njemačka, Španjolska...) zaostajemo po pitanju infrastrukture, ulaganja, razvoja i financija. Kao i kod muških kolega, tereni u Hrvatskoj najveća su prepreka za razvoj mladih igračica. Nerijetko se događa da nekoliko kategorija treniraju u isto vrijeme, na istom terenu. A veća je nesreća ako ti tereni nisu u kvalitetnom stanju, što dovodi do ozljeda u vrijeme fizičkog i tjelesnog razvoja djevojčica. Također, ženske ekipe nisu privlačne potencijalnim sponzorima i ulagačima diljem Hrvatske. Oni smatraju kako im ženski nogomet ne donosi korist i ne vide profit u tome zbog svoje "neatraktivnosti" i "negledljivosti". Ironično, zemlje zapadne Europe i američkog kontinenta ne razmišljaju tako.
Igračice ŽNK Dinama iz Zagreba, Lea Zdunić, Martina Taritaš i Nika Petarić, prenijele su svoje iskustvo dugogodišnjeg igranja nogometa u elitnom rangu te su iznijele s kakvim se problemima najviše bore. Sve tri djevojke igrale su za mlađe kategorije reprezentacije, a bile su pozivane i u A selekciju. Nika je trenutačno član ženske futsal reprezentacije, a tu joj se od nedavno pridružila i Lea. Ali, njihovi postignuti uspjesi s klubom i reprezentacijom nisu dovoljni da od nogometa i žive. Martina studira digitalni marketing na Ekonomskom fakultetu i usput radi studentski posao u tvrtki koja istražuje i analizira podatke tržišta u sportu.
– Uz dobru organizaciju sve se stigne, ali je iscrpljujuće ako jutro provedem na poslu, zatim idem na predavanja na fakultetu, a onda slijedi trening – pojašnjava Martina Taritaš.
Njezina suigračica Lea, koja je završila studij agronomije i trenutačno radi u veledrogeriji za lijekove i medicinske proizvode, nadovezala se kako na poslu zna doći do iznimnog zamora i zbog toga ponekad ostvari lošije izvedbe na treninzima, što može dovesti i do ozljeda.
– Zahtjevno je kombinirati sve te obaveze, uz to još i reprezentaciju, ali navikla sam na takvu dinamiku. Okupljanje s reprezentacijom dođe mi kao minus u financijskom smislu, jer gubim tjedan dana na poslu – ističe Nika, koja je student na Kineziološkom fakultetu, smjer kondicijska priprema sportaša, te radi promotorski studentski posao u jednoj trgovini.
Koje je rješenje?
Profesionalizam u hrvatskom ženskom nogometu gotovo da ne postoji. Mali je broj djevojaka koje mogu živjeti od primanja u ženskom nogometu, a i te djevojke najčešće su strankinje za koje je jasno da njihova plaća mora biti većeg iznosa zbog životnih troškova. Sve tri naše sugovornice složne su kako bi se u ženski nogomet trebalo više ulagati, kako financijski, tako i putem medijskog eksponiranja.
– Ne moramo imati iste prihode kao nogometaši, ali ako bi dobivali određenu cifru za plaću, većina djevojaka ne bi trebalo studirati ili raditi te bi se maksimalno mogle posvetiti treninzima – pojašnjava Martina.
Također, djevojke naglašavaju kako mediji trebaju imati veliku ulogu u promoviranju ženskog nogometa u javnosti, ali kao konačno rješenje predlažu da klubovi koji su financijski stabilni preuzmu ženske timove "pod svoje".
