Naš današnji član stručnog ocjenjivačkog suda u svrhu izbora Večernjakova košarkaša godine je bivši laureat ovog izbora i to dvostruki. A zbilo se to 1998. i 2002. godine kada je Sikiričinu statuu "Košarkaš" osvojio Damir Mulaomerović. Prvu je osvojio kao igrač Cibone, koja je tada bila vrlo stabilan euroligaš, a drugu kao član prvaka Europe Panathinaikosa trenerski vođenog od Željka Obradovića.
Popularni Mula danas je trener zagrebačkog Dinama s kojim uspješno brodi u Sjevernoeuropskoj ligi (ENBL) a nešto slabije u domaćem Prvenstvu što je i razumljivo zbog kadrovskih poteškoća.
- Imamo kratak "roster" i kada vam se dogode ozljede igrača onda je doista teško igrati dva natjecanja istovremeno. U ENBL imamo šest pobjeda i dva poraza i praktički smo prošli među 16 najboljih a prošlog vikenda smo dobili Dubravu košem Novačića u posljednjoj sekundi. U domaćem prvenstvu izgubili smo jedno četiri pet puta na posljednju loptu. Problem proizlazi i iz putovanja i nedostatna treniranja i zato za natjecanje na dva fronta morate imati veći fond igrača ili ćete ispaštati.
Domaća klupska košarka iz njegova vremena i ova današnja, nažalost nisu usporedive.
- Mi smo igrali ligu financijski i igrački jačih klubova. U tim klubovima bilo je dobrih stranaca a danas kada i dovodimo nekoga izvana to su malo ugovori. No, nisu proračuni klubova samo za to da dovodiš strance već i da ojačaš svoj klub na svim razinama. Ja sam se jedne sezone u Ciboni morao boriti da budem 12 igrača, čak sam uoči priprema bio definiran kao 13. igrač, a tu istu sezonu sam završio kao najbolji dodavač prvenstva i najbolji igrač momčadi pa je trener Aco Petrović na koncu u ovoj anketi za mene glasovao. Ono što pak karakterizira današnju ligu jest da se Zadar malo izdvaja da su odmah iza Split i Cibona a da su svi ostali tu negdje.
U svoje igračko vrijeme, Mulaomerović se redovito odazivao pozivima izbornika pa je bio na svim velikim natjecanjima između Olimpijskih igara 1996. i Prvenstva Europe u Švedskoj 2003.
- Ja sam to volio. Tada je to bila stvar prestiža, tako je rezonirao moj naraštaj. Neki od ovih današnjih reprezentativnih kandidata razmišljaju drugačije. Bio sam izbornik pa sam se suočavao sa željama da bi oni trenirali individualno preko ljeta.
To je, čini se, postao najčešći razlog neodazivanju pozivu reprezentacije.
- Vjerojatno je to pitanje NBA lige i njihovih uvjeta ali i želje igrača da dospiju tamo. Mi o tome nismo razmišljali već smo gledali kako da se dokažemo u klubu i reprezentaciji. Ja deset godina nisam imao odmora više od sedam dana i to mi nije padalo teško. Ja doista ne mogu razumjeti neke mlade momke da nisu uzbuđeni kada ih netko zove u reprezentaciju. A to je nešto što moramo vratiti.
Žure li nam mladi igrači prerano u inozemstvo, najčešće po zagovoru svojih menadžera?
- Neki odu a da nisu spremni i odmah izbore. Dakako, u sve su uključeni agenti i ja razumijem da se sada vrte veliki novci i na američkim koledžima no svejedno bi se karijerne odluke trebale donositi na razumniji način. Neki igrači prerano pomisle da mogu a ne mogu ali to je i pitanje toga koliko su on, njegovi roditelji i menadžer svjesni toga.
Pratimo li mi trendove?
- Moj dojam je da mi ostajemo u nekom vremenu, ne idemo u korak s tim kako košarka ide. Kad smo izgubili u osmini finala Prvenstva Europe od Finske ljudi su nas kritizirali a riječ je o izvrsnoj reprezentaciji koja je bila četvrta na posljednje EP-u i zemlji koja košarkaški stalno napreduje. Da smo Fince tada prošli išli bi na Španjolce koji su nam odgovarali jer su bili nešto niža momčad. Zato želim sadašnjem izborniku Mijatoviću da odvede Hrvatsku na Svjetsko prvenstvo i da se oko toga zavrti dobra priča. Treba nam neki okidač za masovnost našeg sporta, nešto poput ovoga što rade rukometaši. Da imamo jedno uspješno veliko natjecanje koje će privući djecu košarci.
Gdje nam zapinje proizvodnja vanjskih igrača?
- U tom dijelu vam je potreban strpljiv trener koji će igraču dati ljubav i slobodu i koji će ga istrpjeti. To je proces koji traje i od tih igrača ne smijemo olako odustati kao što se, svojedobno, odustalo od Gnjidića. A on sada jako dobro igra kod kolege Sesara koji ga očito razumije.
Dakako, Gnjidić se spustio na razinu niže da bi ponovo uzletio. No, jesu li spremni svi mladi igrač na takav korak.
- Nisu svi. Navest ću vam primjer Ivana Bogdanovića koji je kod mene u Cedeviti Junior imao minutažu. Kada sam ja otišao iz Cedevite on je otišao u Studentski centar i bilo mi je žao vidjeti da takav dragulj ne igra. Bilo bi mu bolje da se izvuče i da ide dalje i da se spusti stubu niže. Problem je što i u košarci kolaju veliki novci, što je pojačano s ovim plaćanjem u američkoj koledž košari, kamo nam igrači odlaze u neizvjesnost. No, ne možemo im zamjeriti jer se nude veliki novci pored kojih hrvatski klubovi nemaju mehanizma da ih zadrže.
Kad je stručni rad u pitanju Hrvatski košarkaški savez je imao Stručni savjet pa sportskog direktora. Što je bolje, imati skup pametnih glava ili jednog pojedinca koji odlučuje o struci?
- Uvijek je dobro da ljudi iz struke sjednu i što više razgovaraju, da se najiskrenije priča. To je jedini put da budeš. Dok je postojao Stručni savjet bilo je tu dobrih razgovora i ideja. No, nije ni ovo loše jer Kruno Simon kao sportski direktor radi dobar posao. Drago mi je vidjeti da se primio posla baš ozbiljno.
Inače i Simon je bivši laureat ove ankete i kao takav je bio jedan od glasača za 2024. u kojoj je Sikiričinu statuu "Košarkaš" osvojio Ivica Zubac. Što nam pak Damir Mulaomerović ima za reći vezano uz izbor za 2025. godinu?
- Meni je to i nadalje Ivica Zubac. On sjajno igra u NBA ligi ali i reprezentaciji. Dajem mu glas jer je unaprijedio svoju igru. Doveo je svoju kilažu u red pa igra brže no prije, sjajno se adaptirao na NBA košarku jer ima odlično razumijevanje igre. Predviđa situacije, kontrolira reket, odlično trči u napad i teško ga je zaustaviti.
Drugo mjesto i sedam bodova Mula je pridružio laureatu iz 2023. godine.
- Mario Hezonja je posljednjih sezona jedan od stožernih igrača Reala. Premda mu se promijenio trener on je svoj status zadržao. U reprezentaciji se prometnuo u vođu što on i jest i svi su ga kao takvog i prihvatili. Daje sve od sebe i vjerujem da će izborniku Mijatoviću biti na raspolaganju kada god to bude trebalo.
Naredna dva mjesta u svom izboru, naš sugovornik ovako je podijelio.
- Matković je igrač koji prolazi ispod radara a on svoje minute, kojih nema puno, u NBA ligi koristi dobro. Radi se o atletičnom visokom igraču koji se nastoji nametnuti na poziciji petice i četvorke koja na tim pozicijama ima toliko sjajnih igrača. Četvrti mi je Jaleen Smith, naš naturalizirani Amerikanac koji je sjajan momak i uzoran timski igrač. Ja sam bio izbornik koji se odlučio za njega i nisam se prevario jer ga i njegovi klubovi potpisuju baš zbog tih igračkih ali i ljudskih kvaliteta.
Na petom mjestu je jedan mladac (Michael Ružić) koji je na sebe skrenuo pozornost sjajnim nastupom u kvalifikacijama protiv Izraela.
- Za njega sam čuo sjajne stvari, da je izniman radnik, da svaki trening odrađuje maksimalno. Dobra je stvar što u svom klubu igra uz Antu Tomića koji je sigurno bitna osoba za Michaelova razvoj.
Mulaomerovićev izbor:
1. Ivica Zubac (LA Clippers) ........................10
2. Mario Hezonja (Real Madrid) .................7
3. Karlo Matković (New Orleans) ................5
4. Jaleen Smith (Turk Telekom) ..................3
5. Michael Ružić (Joventut) ........................1
Otvori KEKS Pay
