O miru se neprekidno govori, posebno sada. Valjda zato što ga ima malo ili ga zapravo nema. Nema ga u dušama ljudi, u bližoj okolini, mira nema na ulici ni u prometu, nema ga u javnom prostoru – i kao što vidimo, nema ga više gotovo nigdje u svijetu, a to se ovoga puta, htjeli mi to ili ne, širi prema globalnoj razini. Tim gore, jer su nedavno srušeni i oni, doduše klimavi, temelji na kojima se kakav-takav globalni mir održavao tijekom cijelog razdoblja nakon Drugog svjetskog pokolja. Tek sada vidimo kako je bilo mirno posljednjih godina. Govorilo se, u što smo i sami vjerovali, kako rat u Europi više nije moguć, ali eto ga… pa se nemir s ekrana i mreža još više uvukao među ljude pa s njima putuje u prometna sredstva, u čekaonice medicinskih ustanova, na obiteljske proslave, u redove ispred bankovnih šaltera. Taj nemir je prigušen i ne vrišti, ali nastanio se među ljudima i nema namjeru nikamo otići.
KRIŽO KATINIĆ
Kamo je nestao mir i što ostaje čovjeku u trajnoj uznemirenosti
Nije zgoreg ponoviti da mir, kao uostalom i sloboda, nije darovan. Njega se na pojedinačnom planu osvaja, uzima, trga iz grčevitog zagrljaja postavljenih zamki. Na pojedinačnoj razini kriza u nekim slučajevima potvrđuje prijateljstva i solidarnost, a u drugima vodi u teška razočaranja i trajne prekide odnosa
Još nema komentara
Nema komentara. Prijavite se i budite prvi koji će dati svoje mišljenje.
Važna obavijest
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu i mobilnim aplikacijama Vecernji.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu i mobilnim aplikacijama Vecernji.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.
Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.
Otvori KEKS Pay
