Jock Landale, australski košarkaš, proživio je 48 sati kao na filmu. Nakon dvije razmjene u dva dana, sjeo je u svoj kamionet, odvezao se u Atlantu i u debiju za Hawkse odigrao utakmicu života, podsjetivši sve na svoj trnovit put od australske farme do NBA parketa. Sve je počelo trećeg veljače 2026. godine, kada je kao igrač Memphis Grizzliesa saznao da je dio velikog paketa razmjene i da seli u Utah Jazz.
Dok se sljedećeg jutra ukrcavao na avion za Salt Lake City, spreman za novo poglavlje, zazvonio mu je telefon.
Agent mu je javio da se priča opet mijenja i da će ga Utah odmah proslijediti dalje. Landale je morao izaći iz aviona, pričekati konačnu potvrdu i saznati svoju novu, treću destinaciju u manje od 24 sata: Atlanta Hawks. Klub mu je ponudio privatni let, no on je imao bolju ideju. Sjeo je u svoj kamionet i sam odvozio pet i pol sati dug put do Atlante kako bi stigao na vrijeme za utakmicu. Ironično, protivnik je bio upravo Utah Jazz, klub za koji je tehnički igrao svega nekoliko sati.
Ono što je uslijedilo bilo je više od obične utakmice. Treneri Hawksa, impresionirani njegovom predanošću, odmah su ga gurnuli u početnu petorku. Landale, koji nije stigao ni prelistati klupski priručnik s akcijama, odigrao je jednu od najboljih debi utakmica koje NBA pamti. Na parketu je proveo 32 minute i završio s rekordom karijere od 26 poena, uz 11 skokova, pet asistencija i četiri blokade. Pogodio je čak pet trica iz osam pokušaja
- Zvali su akcije za koje nikad u životu nisam čuo. Samo su mi pokazivali kamo da idem. Bilo je oslobađajuće, samo sam igrao košarku s hrpom inteligentnih igrača. Jako sam se zabavio i volio bih da je svaka večer ovakva – rekao je poslije utakmice.
Za razliku od većine NBA igrača, Jock Landale u djetinjstvu nije sanjao o zakucavanjima pod svjetlima reflektora. On je košarku mrzio. Roditelji su ga upisali na treninge bez posebnog razloga, no on se opirao.
- Vrištao sam i plakao govoreći da ne želim ići. Nismo imali nikakvu košarkašku povijest u obitelji - prisjetio se.
Njegove strasti bili su australski nogomet i kriket. Ključni trenutak dogodio se u srednjoj školi Geelong Grammar, gdje je između devetog i dvanaestog razreda doživio nevjerojatan skok u visini, narastavši gotovo 30 centimetara. Njegova formativna godina bila je ona provedena u internatu na planini Timbertop, gdje su učenici bili odsječeni od svijeta, bez telefona i računala, učeći preživljavati u divljini. Cijepali su drva za grijanje vode, planinarili stotinama kilometara i na kraju godine trčali polumaraton po planinskom terenu.
Ta surova, ali korisna iskustva izgradila su mu radnu etiku i mentalnu čvrstinu. Upravo tada, jedan bizaran događaj usmjerio ga je prema košarci. Na skijanju je pao i slomio zapešće tako gadno da je kost probila kožu. Dok se oporavljao, posjetio je trening lokalne momčadi samo da pozdravi trenera. Taj trener, Rod Boone, vidio je visokog, atletski građenog mladića s rukom u gipsu i ponudio mu priliku.
- On mi je otvorio vrata košarke. Ušao sam u dvoranu slomljene ruke, a on je rekao - Izgledaš atletski, dat ćemo ti šansu - ispričao je Landale.
Bio je to početak puta koji ga je odveo na američko sveučilište Saint Mary’s. Nakon četiri uspješne godine na sveučilištu, gdje je u zadnjoj sezoni proglašen igračem godine svoje konferencije (WCC), uslijedio je hladan tuš. Na NBA draftu 2018. godine nijedna momčad nije izgovorila njegovo ime. Za Landalea je to bilo poražavajuće, no nije odustao. Shvatio je da se s najatletskijim igračima svijeta neće moći nositi isključivo fizički, već da mora nadmudriti suparnike. Odlučio se za Europu, za školu košarke koja cijeni taktiku i razumijevanje igre. Njegova prva postaja bio je beogradski Partizan. Postao je ljubimac navijača, osvojio Kup Radivoja Koraća i bio izabran u idealnu petorku ABA lige. Sljedeće sezone s litavskim Žalgirisom osvojio je dvostruku krunu i stekao neprocjenjivo iskustvo u Euroligi.
Pandemija ga je 2020. vratila u domovinu, gdje je potpisao za Melbourne United. Ta se sezona pretvorila u trijumfalan pohod. Landale je dominirao australskom NBL ligom, vodeći svoju momčad do naslova prvaka, a sebi je priskrbio nagradu za najkorisnijeg igrača (MVP) finala. Postao je prvi igrač u povijesti koji je u istoj godini osvojio NBL Finale MVP nagradu i potpisao NBA ugovor. Kruna tog razdoblja stigla je na Olimpijskim igrama u Tokiju 2021. godine. Kao startni centar australske reprezentacije, popularnih "Boomersa", odigrao je ključnu ulogu u osvajanju brončane medalje, prve olimpijske medalje u povijesti australske muške košarke. S 26 godina, Jock Landale konačno je bio spreman za najveću pozornicu.
Njegov NBA san započeo je u San Antonio Spursima. Nakon toga je igrao za Phoenix Sunse, gdje je kao igrač s klupe imao važnu ulogu u doigravanju, često čuvajući i samog Nikolu Jokića. Njegova borbenost i svestranost donijele su mu unosan četverogodišnji ugovor vrijedan 32 milijuna dolara s Houston Rocketsima. No, ni tamo se nije dugo zadržao. Nakon Houstona i kratke epizode u Memphisu, uslijedio je ludi dan u veljači 2026. koji ga je doveo u Atlantu.
Otvori KEKS Pay
