Hrvatska muška košarkaška reprezentacija započela je pripreme za kvalifikacijske utakmice za odlazak na Svjetsko prvenstvo protiv Slovenije i Finske, a jedna od nezaobilaznih tema između treninga je i velika mogućnost (gotovo pa izvjesnost) gašenja Cibone. A da je to središnja tema je i logično jer su na pripremama i tri igrača (Prkačin, Gnjidić, Mateo Drežnjak) koji su se nedavno izborili za najnoviji trofej ovog kluba, a posebno je znakovit podatak da je na popisu od 17 reprezentativaca njih čak 10 nosilo Cibonin dres.
Prelijevali su dugove
A o važnosti koju je Cibona svih ovih godina imala za hrvatsku košarku govori i to da je cijeli stručni stožer sastavljen od bivših cibosa. Jer za Cibonu su igrali izbornik Damir Mulaomerović, pomoćnici mu Vladimir Krstić i Aramis Naglić, a u Ciboni su radili ili još rade liječnik reprezentacije primarijus Miran Martinac te dugogodišnji fizioterapeut nacionalne vrste Nikica Šižgorić te tim menadžer Igor Kolarić. A i najnoviji član stožera, videokoordinator i skaut Dino Repeša imao je bliske veze s Cibonom jer njegov otac Jasmin u više je navrata bio trener vukova.
Upravo, zbog svega toga nazvali smo izbornika Damira Mulaomerovića koji je svoju igračku afirmaciju stekao nastupajući u Euroligi za Cibonu između 1994. i 1998. No, njegov sentiment nije samo igrački nego i izbornički.
– Meni kao izborniku zabrinjavajuće je to što Ciboni prijeti propast jer taj klub je stvorio jako puno reprezentativaca. Svima nama u hrvatskoj košarci odgovara da su nam Cibona, Split i Zadar što jači. Nestane li Cibona bit će to jako težak udarac za hrvatsku košarku, a bio je to i gašenje KK Zagreb koji je bio protuteža ovim velikim klubovima. Bez obzira na to što ima milijun problema, što je voda došla do grla, Cibona je u mojim očima i dalje gigant, klub velikog renomea.
Nije Mula htio ulaziti u srž aktualnog problema, ali je kao svjedok vremena ipak kazao:
– Razloge ne možemo tražiti u igračima i trenerima, ali možemo u ljudima koji su klub vodili. Nisam upućen u detalje, no i kada sam ja bio trener nije bilo kako treba pa mogu pretpostaviti s čime se sve morao boriti ovaj posljednji trener Gašper Okorn.
A s čime se borio Mulaomerović u svojih 18 mjeseci na klupi vukova?
– Meni je tada možda bilo i teže nego Okornu jer su nama plaće kasnile po četiri-pet mjeseci. A unatoč svemu uspjeli smo izboriti pet utakmica finala doigravanja i biti jako blizu Final Foura Fibine Lige prvaka. Koliko se sjećam, Cibona niti jedan BAT, Fibin arbitražni sud, nije dobila, dugovi su se prelijevali, sve se guralo pod tepih. Na kraju te mukotrpne sezone, koju smo jako dobro izgurali, meni su se nezasluženo zahvalili na suradnji, na vrlo ružan način, tako da su još usred sezone dogovorili mog nasljednika. Od tadašnjih čelnika, taj se klub vodio neodgovorno, može se reći i bahato. No, sve to nije razlog da ne volim Cibonu bez koje u hrvatskoj i zagrebačkoj košarci više ništa ne bi bilo isto.
Idealni uvjeti u Opatiji
Čak i ako Cibona nekako preživi – a to bi bio život s teškim posljedicama i nekonkurentnom momčadi – Mulaomerović će ubuduće imati jedan domaći klub manje u kojem može pratiti formu reprezentativnih kandidata. A oni su svi orno odradili prva tri treninga.
– Na okupu je trenutačno 13 igrača, a četvorica će nam se naknadno priključiti. U ponedjeljak Žižić, u neko doba, nadam se, i Matković, a 27. lipnja i naša dva NBA-evca Bogdanović i Zubac bez kojih ćemo 23. lipnja odigrati zatvorenu utakmicu protiv Poljske.
Košarkaši su smješteni u hotelu Ambasador, a treniraju u klimatiziranoj dvorani "Marino Cvetković".
– Savez nam je osigurao najbolje moguće uvjete. Izašli su u susret svemu što sam tražio, a sada ostaje na meni da složimo fajtersku momčad koja će u Sloveniju otputovati s puno samopouzdanja. Čujem da će im igrati sva tri NBA igrača i da je kod njih zavladala euforija i, što se mene tiče, možda je i bolje da je tako.
"golem šok za našu košarku" su upravo oni koji vode HKS. Nesposobni ljudi. Ako imaju zrnca časti neka se (samo)smijene.