Nedavno je ponovno za javnost otvoren Muzejsko-memorijalni centar Dražen Petrović, koji je prije nekoliko godina obogaćen silikonskom figurom Dražena Petrovića. Nažalost, ta figura više nije dostupna oku građana jer je novi vlasnik Poslovnog tornja Cibona (Koncern Agram) zgradu preuređivao, a u sklopu toga i demontirao prostoriju u kojoj je ta figura bila. A kako je riječ o figuri od vrlo osjetljiva materijala, ona ne može biti bilo gdje, već mora biti smještena u prostoriji s posebnim mikroklimatskim uvjetima. O tome nam je govorio Ivan Lukinac iz Kunsttransa, tvrtke koja se bavi transportom umjetnina i organizacijom izložbi. A on je osoba koja je figuru i dovezla iz Pariza, gdje ju je u svom atelijeru izradila francuska skulptorica Elisabeth Daynes, domaćoj javnosti poznata po tomu što je, za potrebe krapinskog Muzeja neandertalaca, rekonstruirala cijelu obitelj neandertalaca.
– Vozilo za prijevoz mora biti klimatizirano, a skulptura u drvenoj ambalaži. I uvjeti u prostoriji u koju će se figura smjestiti moraju biti takvi. Vidjevši u kakvim se uvjetima skulptura našla, a bila je ljeti u prostoriji s temperaturom do 35 stupnjeva, predložio sam Draženovoj majci da je čuvamo kod nas u depou, koji je klimatiziran i u kojem inače čuvamo umjetnine kolekcionara i galerista. I tako Dražen stoji kod nas i čeka bolje dane – kazao je Lukinac.
Smeta mu sunce
S obzirom na to da je Lukinac s mamom Petrović ostvario već i prijateljski odnos, ona ga ponekad i nazove.
– Nazove ona svako malo i priupita: "Kako je moj Dražen?" Vidim da Grad nema afiniteta pomoći joj pa to činim ja.
A oko toga se trudi i ugledni arhitekt Ante Vrban, koji je projektirao i prostor u kojem je Draženova figura nekad bila smještena.
– U međuvremenu se promijenio vlasnik Poslovnog tornja Cibona i on je potpuno legitimno odlučio preurediti tu prostoriju za svoje potrebe. I sada mi moramo pronaći novi prostor za figuru, a najlogičnije bi bilo da to bude negdje u blizini Draženova muzeja jer sve ostalo nema smisla. I zato bi se u vezi s ovim problemom trebala aktivirati i zajednica.
Koliki je prostor za to potreban?
– Potrebno je oko 30-40 četvornih metara, a efekt je veći ako je u prostoru samo on nego da je dio veće cjeline ili pak nasred muzeja. A u slučaju da je nasred muzeja, trebao bi biti u nekom "boxu" bez direktnog sunca. To je materijal koji može trajati zauvijek, dakako ako je u povoljnim mikroklimatskim uvjetima.
Baš pokraj kafića koji nosi Draženovo umjetničko ime (Amadeus) postoji jedan slobodni gradski prostor koji bi bio idealan – veli arhitekt Vrban.
– Taj prostor ima stakleni izlog, te bi soba bila idealno rješenje. Sa zadovoljstvom bih projektirao uređenje tog prostora. Mi bismo njega osvijetlili i Dražen bi iz te sobe gledao prema Muzeju. U tom bi slučaju privukao pozornost i slučajnih prolaznika.
Arhitekt Vrban dobrohotan je prema gospođi Biserki Petrović.
– Ta je žena čudo. Kao što je Dražen bio uzor svim klincima koji imaju neki svoj san, ona može biti uzor svim starijim osobama jer svi bismo mi potpisali da u njezinim godinama imamo takvu energiju. Biserka zapravo živi za Draženovo nasljeđe. Meni se s bratom dogodilo isto što i Biserki sa sinom i to me promijenilo jer od tada gledam da budem što kvalitetniji u odnosima s ljudima.
Za primjereni prostor Draženove figure zalaže se i predsjednik HOO-a Zlatko Mateša, koji ističe:
– Ta je figura umjetničko djelo i mora dobiti svoj prostor. Mi se kao društvo moramo potruditi da ona bude na mjestu gdje će ju građanstvo moći vidjeti. Uostalom, Draženov muzej jedan je od najposjećenijih muzeja u glavnom nam gradu.
Gradonačelnik mora reagirati
Prvi čovjek hrvatskog sporta, inače nekadašnji premijer, ističe još i ovo:
– Važno je što smo uspjeli Draženov muzej integrirati u Hrvatski sportski muzej jer smo time osigurali njegovu dugovječnost. Više neće ovisiti o zakladama, već će se financirati iz državnog proračuna te ući u redovito financiranje Ministarstva kulture uz čiju je podršku to i napravljeno. S obzirom na to da je to dosad bio više obiteljski nego institucionalni projekt, zbog čega je i uspio, on je zbog godina gospođe Biserke došao u fazu kada je to trebalo institucionalno riješiti. S obzirom na to da sam ja predsjednik Upravnog vijeća Hrvatskoga sportskog muzeja, direktorica Danira Bilić i ja to smo odradili na taj način.
Na koncu ove priče zapitasmo se hoće li ova gradska uprava uopće imati sluha za ovu temu? I shvaćaju li ljudi koji u glavnom gradu odlučuju o kulturi i sportu značenje Draženove figure za kulturnu ponudu Zagreba? Gradonačelniče, čini se da ste vi na potezu.
Otvori KEKS Pay
