Večernji List - najnovije vijesti iz Hrvatske, svijeta, sporta, showbiza i lifestyle
Naslovnica Sport Nogomet

Milan Rapaić: Rakitić je pobjednik, baš je zato i najbolji!

- Svako objašnjenje o igraču koji je nadomjestio Xavija bilo bi suvišno - kaže Miki.
07. listopada 2015. u 12:42 5 komentara 2827 prikaza
Ivan Rakitić
Foto: NPH/Pixsell

U Perugii se i danas pije kava "rapaic", gosti iz Hrvatske i dalje bivaju počašćeni. U čast Milanu Mikiju Rapaiću, legendi. Da, taj naziv legenda ponekad se rabi tek onako da bi se nekome dalo na važnosti, ali Miki je istinska legenda.

Dođete u Perugiu, on je legenda, spomenete ga navijačima Fenerbahçea i dobit ćete ovacije kao da ste sami Miki. Navijači Fenerbahçea od njega su se oprostili transparentom od 50 metara na kojem je pisalo "Nikada te nećemo zaboraviti".

Sve bi dao za pobjedu

U Liegeu je igrao za Standard, ostavio je neizbrisiv trag. Gdje god je igrao, bio je "Miki, Miki Veliki". Tako mu se tepalo zbog njegove nogometne genijalnosti. O Hajduku ne treba ni govoriti, Miki je jedna od najomiljenijih nogometnih ikona Hajduka u povijesti. Nema onog tko se ne sjeća kako je Dinamo razmontirao sredinom devedesetih kada ga je Ivan Katalinić uveo s klupe. Prvi dodir s loptom i golčina.

Krenuo je u trk prema treneru, rukama pokazao neka ga sada promijeni. Ili onaj gol u Maksimiru iz 2003. za pobjedu 1:0, Tomo Butina još uvijek lovi tu loptu iz slobodnog udarca. Bila je to "rapaićevska ljevica". Božanstvena. A što tek reći za onaj gol Italiji na Svjetskom prvenstvu 2002. Tada su u Perugii, u kojoj je igrao, navijali za Hrvatsku zbog Mikija.

Prioritet je sin Boris

– Bilo je nezaboravnih utakmica. U Hajduku sam odlično odigrao protiv Legije, dao sam gol i namjestio dva, a mi smo otišli u skupinu Lige prvaka. Iz Perugie se sjećam pobjede nad Romom 3:2, asistirao sam za dva gola i jedan zabio. U Feneru sam jednom ušao u igru kada je Gaziantep vodio sa 3:0. Dao sam dva gola, još dva namjestio, zavladala je ludnica – u jednom od rijetkih intervjua Rapaić se prisjećao svojih velikih partija.

Uvijek je bio poseban, drugačiji, željeli su ga svi talijanski veliki klubovi, interes su pokazivali i Barcelona, Atletico... Ali Miki je bio svoj. Jednom je za sebe rekao da mu je najveća vrlina želja za pobjedom. Takav je bio cijele karijere, sve bi dao za pobjedu. Zato i u svom izboru za nogometaša godine nije imao dvojbi.

Rakitić je broj jedan, pobjednik. Osvojio je sve s Barcelonom, svako objašnjenje o igraču koji je nadomjestio Xavija bilo bi suvišno. Imamo mi odličnih igrača, Kalinić je s Dniprom bio u finalu Europske lige, Perišić je imao čudesnu godinu, pa Subašić, koji je radio čuda u Ligi prvaka. O Luki Modriću i njegovu značaju za Real ne treba ni govoriti... A tu su još mali Kovačić, pa Mandžukić, Srna... Zato znam da reprezentacija mora više, bolje, rijetke su zemlje koje imaju toliko kvalitetnih igrača – kazuje Rapaić.

U nogometu ga, barem na nekim službenim funkcijama, nema. Nije želio o tome, ali razočaran je svime što se događa. Sada mu je prioritet pratiti sina Borisa, koji će za koji dan postati punoljetan. Iz juniora Hajduka otišao je u milanski Inter, tamo je u Primaveri. Očevi geni su tu, a ima još izraženiji osjećaj za gol od Mikija.

– Ide mu dobro, zadovoljan sam – kratak je Rapaić.

Nikada nije bio od velikih riječi. Mikija su više zanimala djela.

Nogometaš godine:

Ivan Rakitić (Barcelona) 10

Nikola Kalinić (Dnipro, Fiorentina) 9

Danijel Subašić (Monaco) 8

Luka Modrić (Real Madrid) 7

Ivan Perišić (Wolfsburg, Inter) 6

Mateo Kovačić (Inter, Real Madrid) 5

Mario Mandžukić (Atletico M, Juventus) 4

Darijo Srna (Šahtar) 3

Vedran Ćorluka (Lokomotiv) 2

Marko Pjaca (Dinamo) 1

Nada godine:

Ante Ćorić (Dinamo) 5

Nikola Vlašić (Hajduk) 4

Andrija Balić (Hajduk) 3

Filip Krovinović (Zagreb, Rio Ave) 2

Dominik Livaković (Zagreb) 1

>> Ladić: Ne bih prihvatio Šukerov poziv, a impresivan je bezobrazluk kojim se mažu oči!

>> Dok vladaju ovi ljudi, nogomet me ne zanima!

>> Pletikosa: Večernjakova mi je nagrada veliki pečat karijere

PBZ | Autor :  Foto:

Mikijeva prodaja u Fener spasila je Perugiu od propasti

Milan Miki Rapaić rođen je u Novoj Gradiški 16. kolovoza 1973. godine, a s 15 godina došao je u Hajduk. Za Splićane je igrao u dva navrata, od 1991. do 1996. godine, da bi potom četiri godine igrao u Perugii. Za 10 milijuna njemačkih maraka transferiran je u Fenerbahçe, taj je novac u tom trenutku spasio Perugiu da ne propadne.

U Hajduku je odigrao još jednu sezonu, 2003. godine. Kasnije je igrao za Anconu, pa se tri sezone skrasio u Standardu iz Liegea, u Belgiji, da bi karijeru zaključio 2008. godine u tadašnjem drugoligašu Trogiru.

Dres Hrvatske nosio je trinaest godina. Debitirao je 1994. godine kod Miroslava Ćire Blaževića, igrao je pod vodstvom Mirka Jozića i Otta Barića, a Zlatko Kranjčar ga nije pozivao. No, u reprezentaciju ga je vratio Slaven Bilić kod kojeg je 2007. godine odigrao posljednju utakmicu za Hrvatsku. Ukupno je odigrao 49 utakmica i postigao šest pogodaka. 

Dijana Zadravec
U RATU S KOLEGAMA
Tko je Dijana Zadravec, liječnica zbog koje se trese hrvatsko zdravstvo
Ivan Pažanin
RAIFFEISEN FUTURE BOOST
Hoće li se ugostiteljstvo ikad vratiti na staro? Razgovaramo s poznatim hrvatskim kuharom
  • Kaput:

    Ivane...Izvoli mucnuti glavom i vrati se u one dane kada si za reprezentaciju igrao kao danas za Barcu..A to je bilo fantastično...Inače ti u Hrvatskoj nema mira...Sretno...

  • Avatar alberto_tomba
    alberto_tomba:

    Rakitić nije niti za prvih 11 u reprezentaciji. Prosjek dobrih igara u reprezentaciji mu je otprilike 2/10, u Sevilli je moram priznati igrao nogomet karijere, bio je sigurno na 9/10 a u Barceloni je malo u sjeni ostalih "motora" pa ... prikaži još! bi mu dao nekih 6/10. Barcelona je i takva ekipa gdje te ostali suigrači često dižu iz prosjeka dok je Rakitić u Sevilli sve ostale dizao iz prosjeka. Ne razumijem koja barijera mu je u igri za reprezentaciju (mislim da je to i do izbornika naših jadnih poltrona) ali dok je tako, bolje bi za naše rezultate bilo da preseli na klupu.

  • Avatar alberto_tomba
    alberto_tomba:

    Malo mi je nerazumljivo naše izborničke odluke, recimo Ćorluka je odlične igre davao na beku, preseljen je na stopera, Srna je vrhunske igre pružao na krilu preseljen je na beka, Rakitić je imao vrhunske poteze u proigravanju kao istureni vezni, ... prikaži još! preseljen je na zadnjeg veznog. Bizarno. A tek suradnja Modrić i Eduardo koja je bila kao mala škola nogometa, Modrić je također gurnut na zadnjeg veznog a Eduardo je katapultiran iz države. Nitijedan od ovih igrača nije dostigao svoj zenit u reprezentaciji još, a po svim objektivnim parametrima trebao je.