Tek mu je četrdeseta na leđima, tako zaista izgleda Luka Modrić kada ga pogledate na terenu. Lakoća pokreta i mekoća dodira lopte poseban je dar kojim ga je nagradila neka viša sila. Kako god to interpretirali, Jasno je da ćemo teško više imati igrača kao što je Luka Modrić. O tom posebnom nogometnom fenomenu na globalnoj razini već su ispisani nebrojeni novinski stupci, a o tajni njegove dugovječnosti procjene su varirale od genetskog koda, discipline, posvećenosti, radne etike, stila života ili jednostavno predodređenosti za sve velike stvari koje je kapetan naše nogometne reprezentacije ostvario u dosadašnjoj karijeri. Prava istina vjerojatno je u svim ovim nabrojenim komponentama, ali i sigurno nekom faktoru X ili božjoj čestici zbog koje se takvi igrači na horizontu pojave svakih stotinjak godina.
Nije imao ozljede
Zasigurno, posebno je važna i činjenica da Luka Modrić u karijeri praktički nije imao nikakvu ozbiljniju ozljedu, osim nekih koje su bile posljedica kontakta s drugim igračem. To je jedan od ključnih razloga zbog kojih naš kapetan traje tako dugo. Krešimir Šoš naš je kondicijski trener i trenutačno vodi svoj rehabilitacijski centar Prirodan pokret u Galgovu kraj Samobora. U karijeri je radio s Nikom Kovačem u našoj mladoj reprezentaciji za igrače do 21 godine, 11 je godina bio u omladinskoj školi Dinama, pet godina u prvoj momčadi. Bio je dio projekta Zlatka Kranjčara u pripremi za Svjetsko prvenstvo 2006. godine u Njemačkoj.
Šoš je prvi susret s Lukom Modrićem, odnosno projektom u kojem je sudjelovao naš kapetan, imao iz doba kada je naš vatreni as igrao u omladinskoj školi Dinama.
– Da, sjećam ga se kada je bio u mlađim kategorijama plavih, još kada je bio izlazna kadetska generacija. Tada sam ja u klub došao pomagati u projektu Dinamove B momčadi. Tu je priču inicirao Ilija Lončarević, tada sportski direktor kluba. Ja sam bio pomoćnik Romea Jozaka, a bio sam zadužen za kondicijski dio, odnosno oporavak. U toj je generaciji bilo dosta talentiranih igrača, Janjetović, Cavrić, Šarić, kasnije Ćorluka... Bio je to proljeće 2003. godine i surađivali smo nekoliko mjeseci jer je Luka te godine otišao na posudbu u Zrinjski – prisjeća se Šoš.
Je li u tim najranijim danima bilo jasno da je Luka jednostavno drukčiji od ostalih klinaca?
– On je bio kvalitetan mladi igrač, no nije u toj dobi odskakao, u tehničkom smislu, kao primjerice Mateo Kovačić. Luka je bio niži, no tijekom vremena tu je svoju agilnost i promjenu pravca i ritma razvio u najveću prednost. Odnosno, doveo je do savršenstva. Kasnije je tome dodao i tajming, a tim si je alatima stvarao prostor kojim je radio prednost na terenu.
Gledajući iz znanstvene perspektive, sigurno je jako puno faktora utjecalo na njegov igrački razvoj?
– Njegov talent moramo gledati i iz karakternog profila. Bio je iznimno posvećen i jak u glavi. Radio je puno na sebi, izvlačio je maksimum iz trenera. Vjerujem da je jako puno gledao i analizirao svoje utakmice. Važna je bila i samokritičnost. Ne bih rekao da je sa 16 ili 17 godina bio izvanzemaljsko čudo, no njegova karijera i razvoj konstantno su išli uzlaznom putanjom. Sam je na svoj razvoj utjecao najviše, ponajprije zbog karaktera. U toj mlađoj dobi imao je problema s grčevima u listovima, čak imam rezultate testiranja iz tog doba. Aerobno je jako puno napredovao. No, inteligentnim se pristupom naučio čuvati tijekom utakmice. A taj je oporavak nakon treninga jako važan. Energetski je u međuvremenu opet narastao...
Spremnost na učenje
Neki će kazati da je bio predodređen za najveće stvari, a dosta stručnjaka sklona je tezi da je presudna bila discipliniranost i količina rada koju je uložio na svom putu?
– Bliži sam ovoj drugoj tezi. Mislim da je jako puno učio na tom putu, uz spremnost na samokritiku, učenje, dodatan rad i profesionalan odnos. Ali i to je poseban oblik inteligencije i talenta. Jer, kada biste te 2003. godine gledali neke Lukine utakmice, vjerojatno bi vam za oko zapeli neki drugi klinci. Odnosno, nije daleko odskakao od vršnjaka. Genetika je važna, naravno, no u trkačkom je smislu onda dala puno više, primjerice, Brozoviću.
Dakle, disciplina je važnija od talenta?
– Baš tako. Posebice u nogometu koji je kompleksan sport u kojem možete kompenzirati svašta svačime. A te 2006. godine Vatroslav Mihačić pozvao me u Čatež na nekoliko uvodnih dana treninga jer smo radili testiranja na fakultetu. Pomogao sam u tom procesu stvaranja osnovnih postavki za bazični dio priprema – zaključio je Šoš.•
Otvori KEKS Pay
