Nekadašnji izbornik hrvatske rukometne reprezentacije Lino Červar gostovao je u emisiji "Sport i glazba" na Hrvatskom radiju. U specijaliziranom programu govorio je o zadnjem uspjehu hrvatskih rukometaša koji su na netom završenom Svjetskom prvenstvu osvojili srebrnu medalju. Hrvatska je poražena u finalu od Danske, ali izabranici Dagura Sigurdssona ostavili su sjajan dojam na turniru kojem je i Hrvatska bila jedan od suorganizatora.
Sigurdsson je tako naslijedio Červara koji je 2020. godine na Europskom prvenstvu također osvojio srebro. Nakon pet godina hrvatski rukomet opet ima medalju s jednog velikog natjecanja, mlada generacija na čelu s novim kapetanom Martinovićem, Kuzmanovićem i drugima još bi godinama mogla biti u svjetskom vrhu.
- Sigurdsson je došao iz druge zemlje, želi sve najbolje, treba mu dati priznanje. No za napredak moramo imati hrvatski put, moramo pronaći sustav rada s mlađim dobnim skupinama, koji će odgovarati našem mentalitetu. Onda ćemo biti originalni, a ne kopija. Naši igrači, ali i svi koji su sudjelovali u projektu SP-a zaslužuju velike čestitke jer su vratili rukomet kući. Opet smo tamo gdje nam je i mjesto, u vrhu svjetskog rukometa. Bili smo nekoliko godina u opadanju, ali kroz povijest imamo toliko medalja tako da nismo zaboravili igrati rukomet preko noći, rekao je Červar i nastavio:
- Došla je nova generacija koja nas je vratila tamo gdje smo bili, na čemu im treba biti zahvalan. Sada samo preostaje da iskoristimo ovu priliku i da osnažimo organizaciju, da ne improviziramo kao što smo to radili svih ovih godina te da napravimo pravu strategiju razvoja rukometa u Hrvatskoj koja bi onda bila uspješna u kontinuitetu. Jer ako već na idućem prvenstvu Europe 2026. padnemo na niske grane, to znači da je ovaj uspjeh bio samo jedan slučaj. Ne smije biti slučaj i neće biti ako se koncentriramo na rad s mladima i ojačamo sve rukometne sredine koje su bile uporište rukometa poput Metkovića, Osijeka, Rijeke, Pule, Bjelovara. To su sredine gdje je rukomet bio prvi sport.
Červar je tako upozorio na kontinuitet, a to je detalj kojeg mnogi olako zaboravljaju prilikom velikih uspjeha.
- Drugi zadatak je da materijalno osnažimo klubove preko države i lokalne samouprave, kako bi onda klubovi mogli imati uvjete koji se danas traže u vrhunskom sportu. Uz to, treba se vratiti vjera u trenere. Oni nisu samo navigatori znanja, već su i zamjenski roditelji, učitelji, mentori. Moramo im omogućiti da se cjeloživotno usavršavaju.
Neke ga stvari žaloste, a neke, kako veli, čine presretnim.
- Prvo, malo sam žalostan što vrhunskoj generaciji igrača kao što su Džomba, Balić, Lacković, Goluža, oni nisu imali mogućnost da im se priredi oproštaj, a čak smo strancu priredili oproštaj u Areni Zagreb (Nikoli Karabatiću, op. a.), a ne našim igračima. To nije za pohvalu. Drugo, jako sam bio zadovoljan slikom na Trgu. Toliko entuzijazma, suza radosnica, sport je još jedino zdravo tkivo. Toliki osjećaj zajedništva koji nam ne nedostaje. Uhvatila me mala melankolija jer kada sam ja osvajao druga mjesta, onda su se utrkivali tko će mi naći mane. Reprezentacija je najveći promotor rukometa u državi i s uspjesima reprezentacija pojavit će se djeca. Ne smijemo se oslanjati i forsirati naša dva kluba da se utrkuju s moćnijim klubovima jer je to samo trošenje novaca bez veze. Možemo se ugledati na Sj. Makedoniju koja je napravila jedno malo iznenađenje na SP-u, a igrala je sa svim igračima iz njihove lige. Mi ipak imamo malo igrača u reprezentaciji koji dolaze iz naše lige. Tu vidim veliki prostor za napredak. Imamo talentiranih igrača, međutim, trebaju igrati u boljim uvjetima, moramo izgraditi infrastrukturu jer bez toga ne možemo. U Hrvatskoj je rukomet, uz nogomet, jedini sport koji nema infrastrukturu, a postiže rezultate - zaključio je Červar.
Lino u vrijeme tvoga šefovanja imao si ekipu koja je jedina mogla dobiti Francuze ali nisi znao. Da je onda bio Sigurdson uzeli bi mi još i više. Da mali. Ti. Ti. Dodaj loptu Baliću on će već nešto napraviti. Odlična strategija za povijest Hrvatskog rukometa.