Nogometne reprezentacije Hrvatske i Engleske međusobno su se sastale 11 puta, u tih 11 ogleda Hrvatska ima tri pobjede; sve monumentalne, epske, sudbinski važne, koje su za Engleze u dva navrata bile – šokantne, fatalne i nikad prežaljene. I dok su Englezi nekako bili podnijeli onih 0:2 iz 11. listopada 2006. u Zagrebu, uz pomoć maksimirske krtice, sljedeća dva poraza od Hrvatske bila su im na razini potpune katastrofe: 21. studenog 2007. na Wembleyu 2:3 i 11. srpnja 2018. u Moskvi 1:2. Nakon prvospomenutog ostali su bez plasmana na Europsko prvenstvo, a nakon drugog izmaknulo im je finale Svjetskog prvenstva.
Nikola Jurčević (59) u dva od tri spomenuta susreta s Englezima bio je član stručnog stožera vatrenih, pomoćnik izbornika Slavena Bilića, s kojim je i pripremao te utakmice najjačega naboja.
– To su bile utakmice uoči kojih smo osjećali najveće moguće uzbuđenje. Utakmice s Englezima imaju specifičnu težinu, poput onih s primjerice s Talijanima, Nijemcima, Brazilcima..., a usto oni su u to vrijeme imali megamomčad; s Terryjem, Lampardom, Gerrardom, Beckhamom, Rooneyem... Ma to su bile nezaboravne pobjede, kako za nas u reprezentaciji, tako i u hrvatskoj javnosti. One imaju posebnu draž – počeo je svoju priču Jurčević i nastavio:
– Naša druga pobjeda nad Engleskom bila je posebno nevjerojatna. Ona nama rezultatski nije značila ništa, budući da smo već bili osigurali plasman na Euro 2008., ali značila nam je itekako mnogo u smislu prestiža, da to odjekne u cijelom svijetu. To je bio jedan od najšokantnijih poraza Engleza u zadnjih dvadesetak godina, s obzirom na ulog koji su imali. Poput onoga u polufinalu Svjetskog prvenstva.
Kako ste pripremali momčad za Wembley, s obzirom na činjenicu kako nam susret s Engleskom u natjecateljskom smislu nije bio bitan?
– Mi smo u London došli nakon poraza od Makedonije u Skoplju, na blatnom terenu, u neregularnim uvjetima, ali taj je poraz bio "izbrisan" u roku od pet minuta i svi su bili nevjerojatno motivirani za Wembley. Svi su u našem taboru osjećali veliki optimizam, a to se vidjelo i po zbivanjima na terenu u Londonu. Vidjelo se da svaki naš igrač gori od želje da nešto napravi, pa i oni koji su bili na klupi, kao što se to dogodilo Petriću.
Petrić je ušao kod rezultata 2:0 za nas, dakle ni tada nismo odlučili braniti se na Wembleyu pred 80.000 gledatelja?
– Za Petrića se znalo da je igrač poteza, to je i razlog zašto je bio uveden u igru. Imao je suptilnu ljevicu i lakoću pokreta pa je zahvaljujući tome i realizirao taj povijesni pogodak.
Kamo biste u svjetskim okvirima svrstali današnju englesku reprezentaciju?
– Smatram da su među deset najboljih reprezentacija na svijetu, koliko god vam se to možda učinilo kao skroman plasman. Nije riječ o podcjenjivanju – jednostavno, u tom društvu su i Brazil, Argentina, Njemačka, Španjolska, Francuska, Portugal, Nizozemska te, naravno, Hrvatska, a razlike među njima često su minimalne. Engleska je momčad koja može biti prvak svijeta, a da to nikoga ne iznenadi. Oni posjeduju takvu kvalitetu, ali posjeduju je i ostale spomenute selekcije.
Kod njih je novost što sada za izbornika imaju vrhunskog, trofejnog trenera, a to do sada nije bio slučaj. Iako ih je Southgate doveo do polufinala Svjetskog prvenstva i dva finala europskih prvenstava.
– Da, vidi se da Thomas Tuchel ima svoju ideju, svoj koncept, beskompromisnost u donošenju odluka, bez obzira na to što nameću i kako sude njihovi mediji. Tuchel primjerice neće oklijevati da u reprezentaciju ne pozove Bellinghama ako nije u pravoj formi, pod motom – momčad ispred svega. Koliko ih pratim, Tuchel je napravio sjajnu atmosferu u toj mladoj, potentnoj momčadi u kojoj nema privilegija ni za koga, odupirući se vanjskim pritiscima. I Engleska sada, nakon početnih poteškoća, izgleda jako moćno. Tuchela sam oduvijek pratio, još od Mainza; on je moderan trener, i sama činjenica tko ga je sve zvao, gdje je sve radio – dovoljno govori. Uloga izbornika Engleske je kruna njegove karijere. Osim što je vrstan stručnjak, njegova je najveća kvaliteta čvrstina u donošenju odluka, koje su katkad i vrlo teške.
A gdje vidite Hrvatsku, je li ona još uvijek u modu iz Katara kada je bila brončana ili je podbačaj na Euru 2024. razotkrio slabosti našega kadra?
– I dalje smatram da smo reprezentacija koja u svom pravom danu može pobijediti svaku momčad na svijetu. To je oduvijek bila karakteristika naše selekcije. Teško nam je možda držati kontinuitet poput moćnih svjetskih sila, ali mnogo smo puta pokazali kako ih možemo nadmašiti; sjetimo se Argentine, Engleske, Brazila, pa i Francuske u Ligi nacija ove godine. Hrvatska ima svoje adute i realno je da prođe skupinu, a nakon toga sve je lutrija. Tada puno ovisi o ždrijebu, pa i faktoru sreće u produžecima, penalima. Konkurencija je u današnjem nogometu nevjerojatna, pa je u tom smislu sve što je Hrvatska ostvarila posljednjih godina doista nestvarno.
Kako biste vi objasnili taj fenomen hrvatskog uspjeha?
– Mentalna zrelost, karakter, a vjerujte – barem 20-30 posto snage daje nam onaj pozitivni, domoljubni zanos, naboj, sinergija stožera, igrača i publike. Nekome to može zvučati malo patetično, ali ja sam šest godina bio reprezentativac i šest godina u stožeru i bio sam neposredni svjedok; nacionalni naboj koji prati reprezentaciju bio je iznimno važan faktor u stvaranju pobjedničkog mentaliteta. To je ono što nekim reprezentacijama možda nedostaje – zaključio je Nikola Jurčević.
Na kraju podatak: Thomas Tuchel vodio je englesku reprezentaciju u deset utakmica; u njima ima devet pobjeda i jedan poraz – od Senegala 1:3. Tuchel, međutim, nije Englesku vodio ni u jednoj utakmici protiv momčadi iz svjetskog vrha. Njegovi suparnici bili su Albanija, Latvija, Andora, Wales i Srbija.
Engleski izbornik koji je imao najviše uspjeha protiv Hrvatske bio je Fabio Capello. On je našu selekciju u kvalifikacijama za SP 2010. svladao 4:1 u Zagrebu i 5:1 u Londonu.
Otvori KEKS Pay
