Nije na Poljudu imao puno posla, ali sve je ponovno odradio vrhunski. I više od obrana koje je donio kad je ponovno stao među vratnice Dinama donio je svojom pojavom, stavom. Dominik Livaković veliki je dobitak Dinama i sva je sreća da su ga plavi uspjeli dovesti.
Dugo je trajalo 'mačevanje' oko tog povratka, znamo da je Livaković igrač Fenerbahçe, da je jesen proveo na posudbi u Gironi. No, ni u jednom od ta dva kluba nije dobio pravu priliku i onda je i on presjekao, svojim je poslodavcima izričito rekao da želi samo u Dinamo iako je bilo i drugih ponuda koje bi Fenerbahçeu bile prihvatljivije.
Livakoviću su trebale utakmice, a Dinamu je trebao Livaković i sad taj brak cvjeta. Važnu ulogu je kod Livakovića odigrao i izbornik Zlatko Dalić koji je u Livija imao povjerenja i kad nije branio u svojim klubovima, nije ga micao s reprezentativnih vratiju. Ali, bilo je jasno da Livakoviću trebaju utakmice da bi spreman otišao na Svjetsko prvenstvo. I te je utakmice dobio.
A Dinamo je s njim dobio jako puno, u nekoliko utakmica on je imao te prve obrane u kojima je ostavio Dinamo u rezultatskoj ravnoteži. Naviknuo je Livi da u Dinamu nema puno posla, pogotovu u domaćoj ligi, da ima tu jednu ili dvije intervencije, ali da mora ostati koncentriran tijekom cijelog susreta, nije to lako vratarima, lakše je onima koji imaju posla i bez dodatnog angažmana ostaju 'unutra', koncentrirani jer sijeva prema njihovim vratima sa svih strana.
Rekosmo, Livaković u Poljudu nije imao puno obrambenih intervencija, ali plavi s njim djeluju puno sigurnije. Ono dodatno što je donio je njegovo igranje nogom. Čovjek je dijelio lopte nogom kao da ih baca rukom, suigrači se ne ustručavaju vraćati mu lopte jer znaju da će on odigrati pravi pas.
Bilo ga je sjajno gledati kako bez problema prebaci igrača Hajduka i precizno, kao na pladnju, posluži lijevog ili desnog beka, kako precizno ispucava lopte na Belju. No, sjetimo se kad je prvom mandatu Livaković stao na vrata Dinama, upravo je najveće kritike dobivao zbog svojih loših ispucavanja. Možda ih ne bi bilo toliko, ali i on je tada igrao lakše ozlijeđen. No, isto tako je istina da je strašno napredovao u tom segmentu, na Poljudu mu je tek jedna lopta pobjegla u aut.
Tijekom 2026. godine Dinamo je krenuo ozbiljno prema gore, sve više golova zabija, manje ih prima, sve je sigurniji i očito je trener Mario Kovačević znao što radi, a nije slučajno da je podizanje plavih krenulo i s dolaskom Livakovića s kojim momčad djeluje puno sigurnije.
Otvori KEKS Pay
