Uz nekad najboljeg vaterpolista svijeta Milivoja Bebića i nogometnog trenera, i nekadašnjeg igrača Dinama, Martina Novoselca, Državnu nagradu za sport "Franjo Bučar" na svečanosti u Palači Dverce dobio je i košarkaški as Andro Knego (69).
Gospar Andro sa 17 godina u tadašnju Lokomotivu (kasnije Cibonu) došao je iz rodnog Dubrovnika (Rijeka Dubrovačka) i u dresu vukova postao klupskim prvakom Europe a kao reprezentativac bivše SFRJ bio je svjetski prvak (1978.) i olimpijski pobjednik (1980.). A kao takav svakako je zaslužio Bučara za cjeloživotni opus.
- Nemam mogućnosti da se nešto još osvoji kao priznanje za moj minuli rad. Presretan sam zbog ove prestižne nagrade koju dodjeljuje Vlada Republike Hrvatske. Zapravo, ovo je u rangu zlatne olimpijske medalje. Emotivan sam, imao sam i tremu pred velikim auditorijem pa sam rekao da mi je bilo lakše stati za crtu slobodnih bacanja u trenucima kada se utakmica odlučuje nego pričati danas. Dakako, proživljavao sam ja na terenu i puno teže trenutke.
No, koliko smo shvatili ipak ima još nešto što Knego nije dobio a to je Red Danice hrvatske s likom Franje Bučara kojeg dodjeljuje predsjednik države.
- E to nisam. Dobro ste mi spomenuli. Ima još za što živjeti, osim za svoju obitelj.
Bili mu bila nagrada, za dušu i srce, vidjeti Cibonu na višim razinama od današnjih.
- Bila bi to velika radost u mom srcu kada bi se Cibona uspjela vratiti na onu razinu na kojoj je bila u moje vrijeme. Nitko sretniji od mene i cijelog mog naraštaja koji je teškom mukom došao do tih visina. Zapravo, bilo bi dovoljno kada bi se Cibona podigla na barem pristojnu razinu da se čovjek, koji gleda njene utakmice, kući može nakon utakmice vratiti veseo. A u posljednje vrijeme to se nije događalo i ja to sve moram pratiti od kuće.
Je li mu proteklih godina bilo teško pratiti kako se taj klub urušava?
- Moram priznati da ne pratim. Otkako sam bio direktor 2009. poslije toga sam se povukao jer sam shvatio da mi šteti zdravlju. Previše se nerviram, previše to uzimam srcu. Teško mi je vidjeti da je u tako teškom stanju klub kojeg smo mi svrstali na vrh Europe, a nismo imali najbolje uvjete, nije bilo novaca u košarci kao danas.
Knego je 11 mjeseci bio direktor Cibone. Jesu li nakon toga odlaska prekinute njegove spone s klubom?
- Ma nisu prekinute. Ja sam se naprosto povukao. Sve svoje mogućnosti upregnuo sam da bi se Cibona vratila na vrh a ljudi oko mene počeli su mi podmetati noge i ja sam odlučio dati ostavku i povući se, na moju žalost.
Jedan poseban emotivan trenutak Knego je doživio nedavno u Ulcinju, na Mundijalu prijateljstva, gdje je imao priliku vidjeti se sa živućim članovima reprezentacije koja je 1978. u Manili postala svjetskim prvakom. A u Ulcinj su osim Knege došli Vilfan, Kićanović, Jerkov, Slavnić i Krstulović.
- Neke od njih nisam vidio po 20-25 godina i bilo je emotivno sresti i prepoznati neke od njih. No, priroda je takva i mi se svi mijenjamo.
" A u Ulcinj su osim Knege došli Vilfan...." Knego je Dubrovčanin ( s Brgata) te mu se prezime sklanja Knego- KnegA.... a ne Knege. Valja poštovati lokalne govore.