Njezino fotografiranje za Playboy para-plivačici, olimpijskoj i svjetskoj prvakinji Eleni Krawzow (27) donijelo je probleme – i to unutar vlastite obitelji.
- Podrijetlom sam iz Kazahstana, to je muslimanska i vrlo konzervativna zemlja. Dio moje obitelji do danas ne razgovara sa mnom. No poruka koja stoji iza tih fotografija bila mi je puno važnija od onoga što dio moje obitelji misli o tome. Vjerujem da sam time mnogim ljudima dala hrabrost i snagu - rekla je njemačka paraolimpijska plivačica za minhenski „Abendzeitung“.
U listopadu 2020. Krawzow se pojavila naga u Playboyu te je kao prva sudionica Paraolimpijskih igara osvanula na naslovnici, čime je postala poznata diljem Njemačke. Plivačica, koja boluje od Stargardtove bolesti zbog koje joj se vid postupno pogoršava, željela je tim fotografijama poslati snažnu poruku.
- Nažalost, čini se da je to u našoj zemlji još uvijek tabu tema, a očito je i sram velik kada mi se ljudi obraćaju u vezi s tim fotografijama.
Njezin životni put započeo je u malom selu Mergen u južnom Kazahstanu, gdje je rođena 1993. godine. Država je tek dvije godine bila neovisna nakon raspada Sovjetskog Saveza, a ožiljci tranzicije bili su duboki. Njezina obitelj teško je spajala kraj s krajem, a bilo je dana kada su ona i njezina braća i sestre preživljavali samo na čaju i kruhu. Kada je imala sedam godina, život je postao još teži. Učitelji su primijetili da Elena škilji i napreže se kako bi vidjela ploču, a knjige je držala prislonjene na nos dok je pokušavala čitati. Dijagnoza je bila Stargardtova bolest, nasljedna makularna degeneracija koja uzrokuje progresivan gubitak vida. Želja obitelji da napusti Kazahstan postala je hitna potreba; morali su pronaći mjesto gdje će njihova kći dobiti adekvatno liječenje i obrazovanje. Put ih je prvo odveo u Rusiju, no konačno utočište pronašli su u Njemačkoj kada je Eleni bilo 11 godina.
Prilagodba na europski način života bila je teška. Osjećala se poput vanzemaljca u potpuno novom svijetu, ali pokazalo se da je to bila najbolja odluka njezinih roditelja. Upravo je u Njemačkoj, zahvaljujući profesoru tjelesnog odgoja Michaelu Heueru, otkrila plivanje kao svoj ispušni ventil i strast. Tjedne je provodila trenirajući, a vikende plešući u berlinskim techno klubovima. Ubrzo je talent pretvorila u uspjeh. Već kao tinejdžerica, s 18 godina, osvojila je srebrnu medalju za Njemačku na Paraolimpijskim igrama u Londonu 2012. godine. Godinu dana kasnije postala je svjetska prvakinja, a 2016. postavila je i svjetski rekord u svojoj najjačoj disciplini, 100 metara prsno.
U finalu na 100 metara prsno na Paraolimpijskim igrama u Tokiju 2021. godine, nakon okreta na 50 metara osjetila je da nešto nije u redu. Pomislila je da je njezina najveća suparnica, Britanka Rebecca Redfern, ispred nje. Sjećanje na razočaravajuće peto mjesto u Riju 2016. bilo je svježe i nije si mogla dopustiti da joj zlato ponovno isklizne iz ruku. Zaveslaj po zaveslaj, smanjivala je zaostatak. Dotaknula je zid prva, ali je bila jedna od posljednjih koja je to saznala. Zbog slabog vida, morala je pitati volonterku pokraj bazena koje je njezino vrijeme. Kada je shvatila da je pobijedila, postala je najsretnija djevojka na svijetu. No, euforija je kratko trajala. Nakon Igara, dok je slavila i sa zaručnikom birala vjenčano prstenje, mučile su je jake glavobolje. Otišla je na magnetsku rezonanciju, a slike su pokazale zastrašujuću istinu: maligni tumor na mozgu.
- Bila sam tako sretna, a onda me u sljedećoj sekundi dijagnoza potpuno uništila. Sav dobar osjećaj je nestao - prisjetila se.
Otkazala je sve obveze i javno progovorila o svojoj bolesti. Dva dana prije operacije mozga, u studenom 2021., udala se za svog dugogodišnjeg trenera i životnog partnera Phillipa Semechina, uzevši i njegovo prezime. Odmah nakon što se probudila iz anestezije, prvo pitanje koje je postavila liječniku bilo je:
- Kada mogu ponovno trenirati?
Jedva tjedan dana nakon operacije, započela je s laganim treninzima izvan bazena, čekajući da rana zacijeli. Zajedno sa suprugom i trenerom Phillipom, prilagodila je planove treninga kemoterapiji, tražeći savršenu ravnotežu između napora i odmora.
- Natjecateljski sport mi je puno pomogao u ovoj fazi jer je moje tijelo naviklo na ekstremne napore. Rano sam naučila što znači pomicati granice, fizički i mentalno - objasnila je.
Samo pet mjeseci nakon uklanjanja tumora, natjecala se na prvenstvu Njemačke, stigavši na natjecanje neposredno nakon ciklusa kemoterapije. Završila je posljednja, ali to je za nju bila pobjeda. Dokazala je sebi da i dalje može plivati. Ubrzo je uslijedio još veći podvig: na Svjetskom paraolimpijskom prvenstvu u Madeiri osvojila je srebrnu medalju, izgubivši zlato za samo dvije stotinke sekunde.
Kruna njezine nevjerojatne borbe stigla je na Paraolimpijskim igrama u Parizu 2024. godine. U finalu svoje discipline, 100 metara prsno, nije samo obranila zlato iz Tokija, već je to učinila u velikom stilu, srušivši svjetski rekord.
Otvori KEKS Pay
