Novinski stupci u Italiji prepuni su pohvala na račun Marija Pašalića. Hrvatski je reprezentativac još jednom odigrao sjajnu utakmicu u dresu Atalante i bio jedan od ključnih igrača u pobjedi nad dortmundskom Borussijom kojom su izborili plasman u osminu finala Lige prvaka. Stručni komentatori natječu se u pohvalama Pašaliću koji je proglašen i igračem utakmice u pobjedi (4:1) nad njemačkim predstavnikom.
- To je izvanredno dostignuće za Atalantu. Priznajem da nisam vjerovao u to, ali su pružili fantastičnu partiju, pravi podvig. To nije nešto što svaka momčad može učiniti. Ušli su u elitno društvo, posebno poslije takvog izdanja. Pašalića treba posebno istaknuti. Još od dana Franca Baresija i 1994. godine, nisam vidio igrača koji je tako kontrolirao utakmicu, stavio momčad na leđa i poveo je do pobjede - kazao je Alessandro Costacurta, legendarni nogometaš Milana.
Pašalić je pogodak postigao u 57. minuti. Majstorskim udarcem glavom poslao je loptu u mrežu za vodstvo od 3:0, rezultat koji je u tom trenutku Atalanti donosio prolazak dalje. Stadion je eksplodirao, a Pašalić je potrčao prema tribinama, podigao ruke prema nebu i sa suzama u očima posvetio pogodak nedavno preminulom ocu koji mu je bio najveća podrška.
Ta emotivna proslava imala je duboku i bolnu pozadinu. Njegov otac, Ivan Pašalić, iznenada je preminuo u snu 17. prosinca 2025. godine, što je bio ogroman udarac za cijelu obitelj. Mario od tada svaki svoj pogodak posvećuje ocu, čovjeku koji ga je pratio na svakom koraku njegove karijere, od prvih dana u Hajduku do najvećih europskih pozornica. Pogodak protiv Borussije, postignut u najvažnijoj utakmici sezone, bio je više od sportskog uspjeha; bio je to izljev ljubavi i sjećanja koji je dirnuo sve na stadionu i dao cijeloj pobjedi posebnu dimenziju.
Priča o Mariju Pašaliću priča je o upornosti i jedinstvenom nogometnom putu. Nakon što je kao veliki talent ponikao u splitskom Hajduku, gdje je postao miljenik navijača, potpisao je za Chelsea 2014. godine. Iako za londonski klub nikada nije odigrao službenu utakmicu, njegova karijera nije stala. Uslijedio je niz posudbi na kojima je, za razliku od mnogih igrača u sličnoj situaciji, uvijek igrao i ostavljao dubok trag. Kalio se u španjolskom Elcheu, dokazao u francuskom Monacu, osvojio talijanski Superkup s Milanom postigavši odlučujući jedanaesterac protiv Juventusa, a iskustvo je skupljao i u ruskoj Premier ligi igrajući za Spartak iz Moskve.
Svoj pravi dom pronašao je u Bergamu. U Atalanti je postao legenda kluba, jedan od najefikasnijih veznjaka u povijesti Serie A i na kraju kapetan. Njegova taktička inteligencija, radna etika i sposobnost da se pojavi u ključnim trenucima učinili su ga nezamjenjivim dijelom momčadi koja godinama prkosi bogatijim i slavnijim talijanskim klubovima. Paralelno s klupskim uspjesima, Pašalić je gradio i status u hrvatskoj reprezentaciji. Iako su ga mnogi navijači i analitičari često smatrali podcijenjenim, a izbornici ga ponekad koristili i van njegove prirodne pozicije, Pašalić je postao ključan član generacije koja je osvojila brončanu medalju na Svjetskom prvenstvu u Kataru 2022. te srebro u Ligi nacija 2023. godine, dokazavši da je igrač za najveće utakmice i najvažnije trenutke.
Otvori KEKS Pay
