Uoči večerašnje utakmice između Turske i Hrvatske u Bursi, valja se prisjetiti međusobnih ogleda dviju reprezentacija kroz godine. A bilo ih je mnogo, deset ukupno, od 1996. do posljednje krajem 2020., u kojoj smo ujedno gledali i najviše pogodaka (3:3). Izgubili smo dvaput - i danas pamtimo ispadanje s nesretnog Eura 2008., zbog čega smo im se osvetili u idućem kvalifikacijskom ciklusu za isto natjecanje. Ostvarili smo tri pobjede, uz čak pet remija.
Nekako nas kroz godine veže Europsko prvenstvo pa smo i prvu utakmicu odigrali baš na za nas debitantskom turniru u Engleskoj 1996. Izabranici Ćire Blaževića u skupini su se našli s Portugalom, Danskom i Turcima, a naše večerašnje protivnike u Nottinghamu slomili pogotkom Gorana Vlaovića u 86. minuti. Skupinu smo prošli kao drugoplasirani i u četvrtfinalu izgubili od Nijemaca (2:1).
Uslijedile su dvije prijateljske utakmice - u lipnju 1997. u Japanu (1:1) te u proljeće 2004. u Zagrebu (2:2). Zatim, najpoznatija, na EP-u 2008, sa Slavenom Bilićem za našim kormilom. Borili smo se za polufinale, bez pogodaka otišli u produžetke, a onda je Ivan Klasnić pogodio u 119. na asistenciju Luke Modrića i činilo se da je sve gotovo. No, u posljednjim sekundama dogodio se šok - Semih Senturk zabio je za jedanaesterce. Nekako nesvjesni cijele situacije, na kraju smo ispali. Modrić, Rakitić i Petrić nisu zabili, samo je Darijo Srna pogodio s bijele točke.
I taj poraz nekako nas je 'nosio' i motivirao kroz godine. Nismo im dopustili nova iznenađenja pa ih u studenom 2011. u dodatnim kvalifikacijama za Euro 2012. u Istanbulu porazili s visokih 3:0 - zabijali su Ćorluka, Olić i Mandžukić. U zagrebačkom uzvratu nismo gledali golove (0:0).
Četiri godine kasnije, u ljeto 2016., već tradicionalno smo se ponovno susreli na Europskom prvenstvu. Njihova i naša prva utakmica odlučena je pogotkom Modrića, koji je lijepo opalio iz prve s više od 20 metara udaljenosti. Na kraju, prvo mjesto grupe, porazili smo k tome Španjolce i remizirali s Česima. Svoj put pod Antom Čačićem na turniru završili smo u četvrtfinalu protiv Portugala (1:0), koji je otišao do kraja i uzeo zlato.
Samo tri mjeseca kasnije, nova utakmica. Kvalifikacije za SP 2018. otvorili smo remijem (1:1). Pogodak u Maksmiru za nas je iz kaznenog udarca postigao Rakitić u 44., a izjednačio je Calhanoglu u trećoj minuti nadoknade prvog dijela.
Na isti dan, 5. rujna, opet smo se sreli iduće godine i doživjeli poraz. Cenk Tosun zabio nam je u 75. minuti i domaće navijače bacio u ekstazu, a Čačić uskoro postao bivši.
Jedini dvoboj s Dalićem kao izbornikom odigrali smo, dakle, u studenom 2020. u Istanbulu. Šest pogodaka imali smo priliku vidjeti u prijateljskoj, a domaćin je vodio dvaput. Tosun je zabio s bijele točke pa nas vratio Budimir, da bi Turuc bio precizan u 41. minuti, na što smo odgovorili golom Pašalića u 53.
Samo tri minute kasnije, Brekalo nas dovodi u vodstvo na asistenciju Oršića, ali za novo i konačno izjednačenje pobrinuo se Under u 58. minuti.
