Analizu ispadanja hrvatske reprezentacije u Ligi nacija protiv Francuske, ponudio nam je Srđan Lakić. Naš bivši napadač, a danas nogometni agent, istaknuo je:
- Bila je to jednosmjerna ulica, ako ćemo iskreno. No, opet, riječ je o vjerojatno najboljoj svjetskoj reprezentaciji u ovom trenutku. Ili jednoj od najboljih. Bili su goropadni, od prve minute su nam se nametnuli. Nismo se s tim mogli nositi. U biti, preživljavali smo i samo Livakoviću možemo zahvaliti što smo uopće došli do jedanaesteraca.
Uistinu, nakon onoga što su Francuzi pokazali u uzvratu, bila bi zaista sportska nepravda da su ispali. Bez obzira na to što je s druge stane bila Hrvatska...
- Tako je. Pa i ona splitska utakmica mogla je biti povoljnija za Francuze.
Ali malo toga je, nakon splitske utakmice, ukazivalo da su Francuzi u stanju napraviti takvu transformaciju...
- Iskreno, očekivao sam malo više od nas. Mi imamo tri-četiri igrača koji se mogu mjeriti s ovom razinom francuske izvedbe. Oni pak u svom rosteru imaju petnaestak najviše klase. Isto tako, naša tri-četiri veterana teško u tri dana mogu igrati dvije ovako zahtjevne utakmice. Modrić, Perišić, Kramarić i Budimir su se potrošili i nemoguće je očekivati da će dvaput ponoviti istu izvedbu. Pa vidjeli ste Modrića, on u karijeri nije imao toliko krivih dodavanja kao u pariškom srazu s Francuzima. Da smo imali pravog Luku, Kramarića, Perišića ili Budimira, onda bi to sigurno puno drugačije izgledalo. Dapače, imali smo mi dobrih pojedinaca, Šutalo je odigrao dobro, baš kao Ćaleta-Car ili Stanišić. No, teško je izdržati kada te 120 minuta napadaju igrači kao što su Mbappé ili Dembele. Bolje od toga ne postoji. Nismo mogli doći do rasterećenja posjedom, teško smo se nosili u energetskom smislu jer su nas stalno pritiskali. Vidljivo je bilo da su brži i agresivniji. Nismo ih uspjeli destabilizirati niti u jednom trenutku utakmice. Bilo je to čisto preživljavanje. Svaka čast našim dečkima, preživjeli su nemoguće. No, postojala je samo jedna momčad - kaže Lakić.
I taj francuski ritam je zastrašujući, nešto slično ove sezone pokazali su Liverpool i PSG u Ligi prvaka, ali na reprezentativnoj razini niti jedna momčad.
- I onda im u 100. minuti ulazi Camavinga iz Real Madrida. Ili Désiré Doué koji s 19 godina izvodi jedanaesterac kao da igra s nama na terminu.
Fascinantno je kako u takvim okolnostima naša momčad nije bila u stanju napraviti mentalni preokret, iako svi znaju što im je činiti ali nisu mogli spojiti nekoliko dodavanja i psihološki se stabilizirali. Nevjerojatno koliko takve stvari odlučuju o konačnom učinku.
- Mislim da je Tyson rekao: 'Svi imaju plan dok ne dobiju prvi udarac...' Kada ti je puls na 170, a suparnik te pritisne, teške su noge i odluke nije lako donositi na toj razini tehničke izvedbe, a 80 tisuća ljudi je protiv tebe... Stvari tada izgledaju malo drugačije. Treba ti nevjerojatna mentalna snaga koju mi u Parizu nismo imali. Nije sramota izgubiti od takve reprezentacije. No, mislim da možemo bolje od toga da ne šutnemo niti jednom po golu.
Kaže izbornik Dalić da nam je to maksimum?
- A dobro. On ima sigurno svoje argumente jer je s momčadi. Mi vjerojatno nemamo informacije koje on ima. Teško mi je reći je li to naš maksimum. Svi smo mi vjerovali da možemo proći Francuze.
Moram priznati da sam u šoku. Ne zbog rezultata, jer za prikazanu igru on je fantastičan. Pratim nogomet 50- tak godina. Gledao sam puno utakmica uživo i na televiziji i vrtim po glavi, ali ne mogu se sjetiti niti jednee u kojoj jedna momčad ne u 90 već u 120 minuta nije uputila udarac prema golu. Ne u gol, već prema golu. Ne pamtim utakmicu u kojoj jedna momčad nije ozbiljno u tom vremenu prešla centar. Što reći. Užas, sramota i katastrofa. Za to nije opravdanje protivnik, jer ko god da je igrao protiv ovih Francuza siguran sam da bi barem puknuo loptu prema golu.