Na današnji dan prije 42 godine, 21. prosinca 1983., u Splitu je odigrana jedna od najznamenitijih utakmica jugoslavenske nogometne reprezentacije. U njoj je domaća selekcija u neviđenoj drami na Poljudu svladala Bugarsku s 3:2, a pobjedonosni pogodak postigao je nogometaš beogradskog Partizana, kršni Crnogorac iz Cetinja, Ljubomir Radanović, inače obrambeni igrač, debelo nakon isteka 90. minute.
Bila je to odlučujuća kvalifikacijska utakmica za plasman na Europsko prvenstvo. U posljednju minutu igre ušlo se rezultatom 2:2, koji je reprezentaciju Walesa vodio na Euro. U posljednjem napadu bugarske reprezentacije čak trojica njezinih igrača bila su potpuno sama pred jugoslavenskim golom, ali je golman Hajduka Simović čudesnom obranom sačuvao mrežu. Da su Bugari tada postigli gol, oni bi se plasirali na Europsko prvenstvo.
I onda se dogodio posljednji napad Jugoslavena; na centaršut Zlatka Vujovića spomenuti Radanović udarcem glavom postiže pogodak vrijedan odlaska na Europsko prvenstvo. U nekoliko sekundi Jugoslavija se od gubitnika pretvorila u velikog pobjednika, Poljud se tresao od nezapamćenog slavlja.
Utakmica će se zauvijek pamtiti po Radanovićevom pogotku, ali i po antologijskom televizijskom prijenosu čuvenog sportskog komentatora, pokojnog Sinjanina Mladena Delića (1919.-2005.) čiji se usklik nakon gola Radanovića - „Ljudi, pa je li to moguće!?” - urezao u kolektivno sjećanje jugoslavenskoj sportskoj publici. Mladen Delić bio je jedno od najomiljenijih tv-lica u Jugoslaviji, a ovako ga je u knjizi „Mitologija svakidašnjeg života” oslikao Igor Mandić.
- Delić je izvještač koji se u svom poslu snalazi kao riba u vodi, on u njemu naprosto uživa, rastapa se od milja, skiči i viče od sreće, pocikuje, vriska, uzdiše, jauče, galami, protestira, sudjeluje, pati, proživljava. Eto tako: zarazan u svojoj emotivnosti, identificirajući se bez ostatka sa svojim apsurdnim poslom, Mladen Delić je neka vrsta junaka naših malih ekrana. On je svojevrstan fenomen koji se strastvenošću snažno izdvojio iz ravnodušne slike koju televizija pravi o svijetu. Godinama se neizmjerno smiješi i to je grimasa apsurda, možda najizrazitija koja nam se pruža sa ekrana – napisao je Mandić.
Zanimljivost je kako je Mladen Delić imao brata nogometaša, dapače hrvatskog reprezentativca Svemira Delića (1929.-2017.). Svemir je bio igrač Dinama, Hajduka i Zagreba, a za Hrvatsku je nastupio 1956. u Zagrebu u prijateljskoj utakmici s Indonezijom.
Za Jugoslaviju su 21. prosinca 1983. u Splitu pred 29.331 gledateljem igrali: Zoran Simović, Zoran Vujović, Miodrag Ješić, Srećko Katanec, Luka Peruzović, Ljubomir Radanović, Zlatko Vujović, Ivan Gudelj, Safet Sušić, Marko Mlinarić (od 68. Sulejman Halilović), Mehmed Baždarević. Strijelci: 0:1 Iskrenov (29.), 1:1 Sušić (31.), 2:1 Sušić (53.), 2:2 Dimitrov (60.), 3:2 Radanović (90.).
Otvori KEKS Pay
ako je bio domobrqan, što je morao biti poslije da je nastiupao na TV? samo glasno propitujem