U sezoni u kojoj nijedan hrvatski klub nije ni primirisao nekom od dva najvrednija europska klupka trofeja, zadovoljstvo nam je slaviti trenera koji je osvojio Europski kup. A Sandru Suknu, strategu najtrofejnijeg europskog kluba Pro Recca, to je već 13. trofej u prilično kratkoj, tek petogodišnjoj trenerskoj karijeri. Slavnom Pro Reccu Sukno je priskrbio jedini trofej koji je ovom klubu nedostajao. Sveukupno, klubu iz predgrađa Genove ovo je već 77. pehar, a Dubrovčanin je sudjelovao u čak 21. U igračkih osam i trenerskih 13. U dvije utakmice finala Eurokupa talijanski klub u oba navrata pobijedio je srpski Radnički i to, može se reći, na uvjerljiv način jer je ukupni omjer pogodaka 28:21.
Nakon što je s Pro Reccom kao igrač osvojio Ligu prvaka (2012.), dva naslova prvaka Italije i dvaput europski Superkup, Sandro je kao trener znatno podebljao niz uspjeha. Kao strateg najjačeg talijanskog kluba osvojio je četiri talijanska prvenstva, dva naslova prvaka Europe, tri europska Superkupa, a sada i Eurokup. A ostvario je sve to u samo četiri godine stručnog rada pa kako da onda čovjek ne pomisli da bi kao trener mogao nadmašiti čak i svoju igračku karijeru. A ona je do trenutka preranog prekida zbog srčanih problema bila famozna. Naročito ona reprezentativna. S reprezentacijom Hrvatske osvojio je osam medalja na najvećim svjetskim natjecanjima. Zapravo, nema što nije osvojio jer bio je i europski prvak (2010.), olimpijski pobjednik (2012.) i svjetski prvak (2017.) kada je proglašen najboljim svjetskim vaterpolistom po izboru magazina "Total-waterpolo".
Svoju trenersku karijeru započeo je na klupi hrvatske reprezentacije, kao pomoćnik današnjeg izbornika Ivice Tucka. A onda je stigla ponuda kotorskog Primorca gdje je proveo godinu dana i odakle se u ljeto 2021. uputio u Pro Recco, u klub u kojem je ostavio izniman igrački trag. A ostavio je i ljudski, naročito se istaknuo gestom prošlog ljeta. Naime, u trenutku kada je ovaj klub, nakon 19-godišnje odanosti, napustio dugogodišnji glavni sponzor Gabriele Volpi, vlasnik tvrtke Orlean Invest i bivši vlasnik Nogometnog kluba Rijeka, Sukno nije htio napustiti brod koji se opasno nagnuo. U trenucima kada su klub napuštali neki od najboljih igrača, kazao je:
– Kad me predsjednik kluba nazvao i objasnio u kakvim je klub financijskim poteškoćama, obećao sam mu da ću ostati čak i ako moramo igrati s juniorima. Bio sam spreman pomoći klubu na bilo koji način jer sam se osjećao dijelom Pro Recca. Ondje sam kao mladi trener dobio veliku priliku da mogu trenirati najbolje igrače na svijetu i to je bila dodatna motivacija da ostanem.
A njegova dobra namjera vratila mu se u karmičkom smislu. Naime, nakon što je klub već morao otkazati nastup u Ligi prvaka, pojavio se novi sponzor – jedna od najbogatijih brazilskih obitelji (Behring), čiji je najistaknutiji član (Alex) kao mladić igrao vaterpolo. A nakon toga obogatio se na tržištu financija (3G Capital) i danas se njegovo bogatstvo procjenjuje na više od šest milijardi američkih dolara.
Inače, Pro Recco je u finalu Eurokupa igrao tri puta, ali je 1993. i 2002. ta finala gubio. Klub je rekorder po broju osvojenih naslova prvaka Europe (11) ispred Mladosti i Partizana s po sedam pehara. S trofejom koji je Pro Reccu jedini nedostajao ovaj klub u svojim trofejnim vitrinama sada ima i 36 naslova prvaka Italije, 18 pobjeda u nacionalnom Kupu, devet u europskom Superkupu te jedan naslov prvaka u Adriatic ligi.
Otvori KEKS Pay
