U dosadašnjem dijelu Svjetskog prvenstva u vodenim sportovima, koje se upravo odvija u dalekom Singapuru, hrvatski vaterpolisti ostvarili su priželjkivane, a vaterpolistice očekivane rezultate. Pobjedama nad Crnom Gorom i Grčkom "barakude" su iz najizjednačenije muške skupine izašle kao prvoplasirana vrsta, dok su djevojke u razigravanju za plasman od 13. do 16. mjesta konačno došle do daha i pobijedile Južnu Afriku (16:6).
Ove cure moramo zadržati
O obje teme popričali smo s Pericom Bukićem, dvostrukim igračkim olimpijskim pobjednikom, danas izvršnim dopredsjednikom Hrvatskog vaterpolskog saveza, koji pozorno prati nastupe naših na mjestu događaja.
– Djevojkama na ovom prvenstvu dosta toga nije išlo u prilog, počevši sa ždrijebom koji nam je dodijelio Japan, najjaču reprezentaciju od četiri iz tog ranga koje smo mogli dobiti tako da će vrlo vjerojatno sve tri ekipe iz naše skupine na kraju završiti među osam najboljih. Osim toga, ozlijedila nam se ponajbolja igračica Jelena Butić, koja je pretrpjela prijelom prsta, a protiv Južnoafrikanki zbog ozljeda nisu igrale ni Lara Srhoj, ni Nina Eterović. Sveukupno se dogodilo da smo imali tri utakmice protiv znatno boljih reprezentacija nego što je naša i ovu jednu protiv selekcije od koje smo mi puno bolji. Na koncu će nam možda i najkorisnija utakmica biti ona sljedeća, protiv Argentine, koja je po kvaliteti blizu nama. Doduše, u punom sastavu mi smo bolji od njih, no upitno je hoće li to biti tako bez ove tri ozlijeđene igračice.
Koliko god neka iskustva bila bolna u smislu natjecateljske nemoći, može se očekivati da će to našim djevojkama biti dobrodošlo iskustvo.
– Na ovo smo prvenstvo, na žalost, došli bez pripremnih utakmica, a ove odigrane ovdje služit će kao priprema za Svjetsko prvenstvo do 20 godina koje će ovo ljeto uslijediti i na kojem može nastupiti 12 od 15 naših igračica. Imali smo peh i s pripremama jer dobrim dijelom naše su djevojke morale polagati maturu pa ih od njih 18 – 20 na treningu nismo uspijevali imati više od 10 – 12. Kad ovo ljeto usporedimo s prošlim, vidi se koliko su nam donijele prošloljetne dobre pripreme, jak turnir u Grčkoj i sparinzi u Italiji i Nizozemskoj, zahvaljujući čemu su naše cure bile četvrte na Prvenstvu Europe do 19 godina.
Kakvi su izgledi da ovaj naraštaj za tri godine dovoljno sazre da prvi put na Olimpijskim igrama (2028.) imamo i žensku vrstu?
– Teško je to procijeniti jer nama se cure od 19-20 godina nađu na raskrižju, hoće li nastaviti s vaterpolom ili ne. Kada bi ovih 20-ak cura ostalo na okupu, onda bi to bila dobra priča. Sada jesmo tu negdje da o tome možemo početi razmišljati jer djevojke koje su sada između 16 i 19 godina tada će imati 19 do 22 godine i ako te tri godine odradimo kvalitetno, onda bismo u tome možda mogli uspjeti. No za takvo što treba nam i kvalitetniji rad u klubovima, jača klupska natjecanja, treba nam ozbiljan cjelogodišnji rad, koji ovim curama nedostaje.
Posve je drukčija priča ona na muškoj strani hrvatskog vaterpola.
– Ovamo smo došli kao aktualni prvaci svijeta, reprezentacija koja je na posljednjih 11 svjetskih prvenstava 10 puta igrala u polufinalu i osvojila osam medalja. Samo u Fukuoki, prije dvije godine, nismo ušli među četiri završne momčadi, a osvojili smo tri naslova svjetskih prvaka, jedno srebro i četiri puta smo bili brončani.
Nakon pobjeda nad Crnogorcima (13:11) i Grcima (10:9), izbornik Tucak isticao je da nije posve zadovoljan igrom, ali jest činjenicom da su pronašli put do pobjeda. A s time i do dva dana odmora više od četvrtfinalnog suparnika.
– Dok sam igrao, kada bi komentirali kako je netko igrao odlično, ali je izgubio, ja od toga ne bih vidio lošiju opciju. Dao si maksimum, a nisi uspio pobijediti. Isto tako, ne vidim bolju opciju od toga ako i uz igru ispod svojih stvarnih mogućnosti uspijevaš pobijediti. Dakako, bilo bi idealno da smo igrali savršeno i da smo te utakmice uvjerljivo dobili, no to bi nam možda donijelo lažnu sigurnost. Tako da mi se čini da je ovo bilo optimalno za ono što slijedi, a sada, zapravo, počinje pravo natjecanje.
Četvrtfinale s najvećom silom
U borbi za polufinale čeka nas velik okršaj s Mađarskom, najtrofejnijom reprezentacijom svih vremena, dakako nakon što ona u osmini finala pobijedi ipak znatno lošiju Rumunjsku. A i ovi Mađari su sastav koji može osvojiti svjetski naslov.
– S njima smo zajedno trenirali i odigrali službenu utakmicu u Rijeci, koju smo izgubili. No mi tada nismo bili u stanju sportske forme u kojem smo sada pa je za ovu predstojeću utakmicu možda i dobro da je ta prijateljska tako završila. S njima imamo dobrih i manje dobrih iskustava, a ono posljednje, u polufinalu Olimpijskih igara u Parizu, bilo je dobro.
Da je ždrijeb htio drukčije, nikoga ne bi iznenadilo da se te dvije reprezentacije u završnoj utakmici Prvenstva bore za zlato?
– Četvrtfinale je uvijek najvažnija utakmica na velikom natjecanju. Ili te vodi gore pa imaš dvije utakmice za medalju ili te vraća kući, odnosno u razigravanje od petog do osmog mjesta. A to razigravanje za plasman više je za konačnu sliku nego što to nekome puno znači. Doduše, onima koji razigravaju od 9. do 16. mjesta to puno više znači, a onaj koji ispadne u četvrtfinalu, taj bi se sutradan najradije vratio kući. Nažalost, za razliku od European Aquaticsa, u kojem smo to promijenili, u World Aquaticsu se drže starog pravila, a po meni nema potrebe da reprezentacije koje su pobijeđene u četvrtfinalu moraju tu ostati još pet dana. Što se pak tiče onih koje će ući među osam, svaka od njih može do finala, pa i do zlata.
Otvori KEKS Pay
