Samir Barać (52), svjetski prvak i olimpijski pobjednik, predsjednik Primorja, dobrodošao je sugovornik. A s obzirom na to da se klub kojem predsjedava pokazao inkubatorom talenata, bio je i više nego dobrodošao član žirija u 38. anketi Večernjeg lista za izbor vaterpolista godine.
– Vagao sam između četvorice među kojima sam prednost dao Vrliću. On je godinama oslonac reprezentacije i bez lopte jedan od najjačih centara svijeta. Njegova moć na dva metra približava našu pucačku liniju vratima. Zahvaljujući njegovoj aktivnoj igri protiv bekova naši pucači stoje bliže. Osim toga on je odličan plivač, a igra i beka.
One koji su mu još bili u konkurenciji za najveći broj bodova (sedam) poredao je ovako.
– Drugo mjesto dao sam Fatoviću, koji je igrač po mom guštu. Uvijek zna što će s loptom, vidi potez viška, ubojit je u napadu. Zna iskoristiti prostor. Šuter, paker, plivač, lider. Treći je Bijač, vratar o kojem reprezentacija puno ovisi. Svojim bravurama doprinosi psihološkom stanju suigrača. Burić je dokazani igrač, o čemu govori i njegov odlazak u najjači europski klub Pro Recco. Multifunkcionalan, u obrani bek, u napadu kao drugi centar, jedan od važnijih igrača u igri s igračem više jer razumije prostor.
Trojicu preostalih, od petog do sedmog mjesta, Samir je poredao ovako:
– Žuvela je veliki potencijal koji se fenomenalno razvija. Bukić je pak sjajan plivač i kontraš oko kojeg se puno toga vrti u igri s igračem više. U posljednje je vrijeme staložen pri šutu, a i on, bez obzira na godine, ima prostora da napreduje, posebno u obrani i dodavačkom dijelu. Na sedmo mjesto stavio sam nekoga tko dolazi, a to je Tin Brubnjak. On je netko na koga reprezentacija u budućnosti može računati. Nevjerojatno izdržljiv i potentan plivač, jedan od najboljih strijelaca Regionalne lige.
Kad smo već kod Brubnjaka, reprezentativca iz Primorja, kakav je to bio osjećaj kada je klub kojem je na čelu ostao bez sportskog direktora Petra Muslima i dvojice najtalentiranijih igrača (Čubranić, Tončinić) – svi oni prešli su u Mladost.
Primorje je razvojna sredina i nije financijski moćno kao Mladost, Jadran ili Jug. Tako je i sportski direktor našao klub s većim ambicijama. Nastojimo biti samoobnovljivi, no naša situacija vezana je i za gospodarstvo u Rijeci. Gradska se ekonomija poboljšava, ali nije dovoljno jaka da bi sport bio jak. Pa u bivšoj ste državi imali 100 poduzeća koja su bila vezana za luku, što sada nije slučaj!
Ako je tako, ako bogatiji vrebaju, prijeti li opasnost da Primorje ostane i bez trenera Hinića?
– Kao što su igrači na tržištu, tako je i trener. Puno toga ovisi i o tomu hoćemo li realizirati naše ambicije. I ja sam svojedobno otišao zbog ambicija i zato je pitanje politike grada i ovog dijela Hrvatske što želi od ovog sporta. Vrhunski ili osrednji vaterpolo. Politika nacionalnog Saveza dobra je i državna se sredstva implementiraju u klubove da nam liga bude što bolja. Mi bez Erste banke i Saveza ne bismo bili tu gdje smo sada.
Kakvu borbu za proračun kluba Samir kao predsjednik kluba vodi?
– Mi imamo osiguranih 45 posto, a ostalo je na nama da pribavimo. Nažalost, novca je u sportu sve manje, a troškovi su sve veći i, kad je o tomu riječ, hitno treba nešto napraviti. A s obzirom na to da lokalna zajednica premalo sudjeluje, puno je toga na bazi "moli, kumi, plači". Moja je sreća da imam privatni posao koji je razvijen pa mogu partnerima objasniti važnost sporta.
Bavim se pismohranom
A naš sugovornik ima tvrtku za arhivu i digitalizaciju Monument.
– Ovo me zainteresiralo pa sam kao magistar ekonomije završio stručni ispit za voditelja pismohrane. Malo ljudi zna što to znači, ali znaju da moraju čuvati dokumentaciju jer to je zakonska obveza. Ja sam tu ideju imao još dok sam igrao i sva moja sportska ušteđevina bila je usmjerena prema tomu i to radim već 11 godina. Imamo gotovo 60 kilometara dokumentacije i dobro stojimo na tržištu.
Samir ima sedam medalja s najvećih natjecanja, no zna se koja mu je najdraža.
– Vrh sportske piramide Olimpijske su igre, a meni su one u Londonu 2012. bile posljednja prilika da osvojim medalju jer u Sydneyu, Ateni i Pekingu u tome nisam uspio. Imao sam nevjerojatnu sreću da s 39 godina budem u toj zlatnoj momčadi, da budem njen kapetan i da sudjelujem u postizanju uspjeha koji nikad nećemo zaboraviti. Baš kao i ono svjetsko zlato u Melbourneu 2007. Za razliku od Londona, gdje smo igrali s lakoćom, u Melbourne smo došli s iznimnim motivom da se vratimo na vrh svjetske scene. Izbornik Rudić vratio je nekoliko starijih igrača i sve je bilo upitno. No, imali smo nevjerojatnu kemiju, a nakon osvajanja zlata došlo je do nevjerojatnog pražnjenja.
Otvori KEKS Pay
