Ovakav nespretan splet okolnosti koji se dogodio u utakmici šesnaestine finala Svjetskog prvenstva između Hrvatske i Portugala još nas uvijek sve boli. Jedni govore o nesreći, drugi o nezasluženom ispadanju, a treći spominju čak i teorije zavjere i krađu. Međutim, usredotočimo se na ono što je zaista bitno i što će zaista imati težinu za pet ili deset godina, a to su hrvatski nogometaši.
I nakon 1998. se strepjelo
Već se godinama strepi i strahuje zbog završetka igračke karijere neupitnih velikana kao što su Luka Modrić, Ivan Perišić i Andrej Kramarić te se pita kako će hrvatska reprezentacija izgledati. Hoće li Hrvatska, kao objektivno malobrojna (ali ne i mala) nogometna nacija, uopće nakon njih moći ostati na ovako visokoj razini međunarodnog nogometa? Oni koji se toga dobro sjećaju znaju da su se ista takva pitanja postavljala i nakon one kultne generacije 1998. godine s Davorom Šukerom, Zvonimirom Bobanom, Aljošom Asanovićem, Slavenom Bilićem i svim ostalim legendama. Strepnje su i tada postojale, a pokazale su se neopravdanima.
Lako bi mogla biti istina da Hrvatska više nikad neće imati toliko kvalitetnog nogometaša kao što je Luka Modrić. Lako bi mogla biti istina da Hrvatska više nikad neće imati toliko "clutch" igrača na velikim natjecanjima kao što je Ivan Perišić. Pa čak i da se te dvije teze s godinama potvrde, to i dalje ne mora nužno značiti da će rezultati i izvedbe Hrvatske biti loše. Nogomet je ipak sport u kojem na terenu igra 11 igrača.
Hrvatska ima zalog za budućnost. Prije svega, pogledajmo kako je na ovom turniru odigrao Petar Sučić, 22-godišnjak iz Bugojna koji je, barem po mišljenju ovog autora, bio najbolji hrvatski nogometaš na ovome Svjetskom prvenstvu i nogometaš koji je u našim redovima pokazao najveći kontinuitet. Čovjek koji prije samo malo više od dvije godine nije bio "nigdje" u Dinamu, rotacijski igrač koji gotovo nije imao nikakvu minutažu, danas je bez sumnje nositelj hrvatske reprezentacije.
S kojom količinom pozitivnog "bezobrazluka" igra, lažnjacima šeta ponajbolje braniče svijeta, probija se i beskompromisno samo gura, ide i trči! Frapantno je ono što čini. Kada shvatimo da Petar i uz ovakve igre ima još puno prostora za napredak, a i da je riječ o momku koji u mentalnom smislu nikada ne poleti i uvijek je fokusiran na vlastiti napredak, ne bi čudilo da u njemu imamo idućeg veznjaka najviše, elitne razine profesionalnog nogometa.
Tu je bez sumnje i 23-godišnji Martin Baturina. Iako je protiv Portugala imao nešto skromniju ulogu, Martin je bio ponajbolji igrač vatrenih u grupnoj fazi. Baš onda kada vatrenima i nije najbolje išlo, protiv Engleske i Paname, on je bio taj koji je vukao konce, prolazio igrače, čuvao loptu, izborio "mali milijun" prekršaja i preuzeo na sebe golemu količinu odgovornosti u igri, i to vrlo uspješno. Martin već sada igra za klub u ligama petice, i to klub koji igra u Ligi prvaka, pa nije čudno što njegov Como već sada odbija ponude čak i od 55 milijuna eura. Martin je desetka kakvu Hrvatska dugo nije imala.
Iako na ovome Svjetskom prvenstvu nisu odigrali zapaženije ili najbolje role, ne možemo govoriti o skorijoj ili daljoj budućnosti hrvatske reprezentacije a ne spomenuti naša trenutačno dva najskuplja eksponata, 24-godišnjeg Joška Gvardiola i 19-godišnjeg Luku Vuškovića. Gvardiol se tek vratio nakon teškog loma noge, a Vušković se tek pronalazi i uči na reprezentativnoj sceni. Međutim, ono što smo vidjeli i od jednoga i od drugoga na širemu vremenskom planu navodi na zaključak da i jedan i drugi bez problema mogu pripadati najvišoj razini. Gvardiol je prije ozljede na toj razini bio te, poznavajući njegove kvalitete, nema razloga sumnjati da se tamo neće i vratiti, a Vušković, koji je ovog ljeta otišao u Brighton za 53 milijuna eura, izabrao je savršen klub koji izbacuje i profilira mlade elitne igrače "kao na traci". Iako ne ide pod onu grupu mladih igrača, i 26-godišnji Josip Stanišić nam može dati još puno u budućnosti.
Mnogi još mogu iskočiti
S druge strane terena, svojom sezonom, ali i izvedbom protiv Portugala, veliku vjeru za dalje nam daje i napadač Igor Matanović. Ima 23 godine, pruža sjajne izvedbe u Bundesligi i Europskoj ligi te svojim "plafonom" također daje određeni osjećaj sigurnosti za iduća velika natjecanja i velike utakmice
A uza sve to nismo spomenuli ni mlade igrače koji i nisu u prvom planu, možda čak trenutačno ni u kadru reprezentacije. To su momci poput Luke Sučića (23), Luke Stojkovića (22), Diona Drene Belje (24), Franje Ivanovića (22), a tko zna, možda se u budućnosti, baš po primjeru Petra Sučića, "ni iz čega" mogu profilirati i mladići kao što su Sergej Levak (20), Ljubo Puljić (19), Patrice Čović (19), Leon Jakirović (18) i mnogi drugi.
Hrvatska će svakako živjeti i prosperirati nakon Modrića i Perišića. Poslužimo se onim kultnim povijesnim stihom "još Hrvatska ni propala", sigurni smo da i neće.
Otvori KEKS Pay
