Gorica nije bila samo lijepa šokantna priča na početku sezone. Vizija koja se nakon ulaska u ligu činila čisto kao samoohrabrujuća poruka slabije momčadi prerasla je u stvarnost i Goričani su sad, pet kola prije kraja prvenstva, na bod od plasmana u europska natjecanja sljedeće sezone.
Subotnja pobjeda od 3:0 protiv Hajduka jedno je od najljepših poglavlja koja piše momčad iz okolice Zagreba, a novopečeni prvoligaš je ove sezone bio crna mačka za klub s Poljuda. U četiri dosadašnja ogleda Hajduk nijednom nije uspio upisati pobjedu protiv stratega Sergeja Jakirovića i njegovih igrača.
Glavni akter tog poglavlja ovog vikenda bio je mladi 21-godišnjak iz Ugande, ofenzivni veznjak Gorice Farouk Miya koji je bijelima utrpao dva komada. Igrač koji nam je poprilična nepoznanica u Goricu je ovog ljeta pristigao iz Standard Liegea. U početku se nije pretjerano iskazao, ali nakon odlaska Iyayija Atiemwena u Dinamo lagano je postao jednim od stožernih igrača “hrvatskog Atlético Madrida”.
– Ovo nam je možda i najvažnija pobjeda sezone i zbog toga smo jako sretni. Hajduk je velika momčad, ali nije nam to bila jedina motivacija za pobjedu. Aktivna borba za mjesto u Europi nam je bila najveća motivacija. Lijep je osjećaj zabiti bilo kome, ali zabiti jednom od najvećih klubova u Hrvatskoj je poseban osjećaj – započeo je s osmijehom na licu.
U Hrvatskoj ste sedam mjeseci. Kako se zasad snalazite općenito u Hrvatskoj, ali i u svlačionici sa suigračima?
– Sviđa mi se zato što su svi otvoreni i pristupačni. Nemam problema u komunikaciji jer gotovo sa svima mogu razgovarati na engleskom jeziku, pa i kad odem u grad. U Belgiji mi je bilo drukčije jer je manje ljudi znalo engleski. Suigrači su također odlični, baš smo postali prijatelji. Priča, smijeh, druženje, glazba, izvan terena provodimo vrijeme kao i svaki drugi prijatelji i zbog toga smo kao prava momčad na terenu.
Kad ste već spomenuli snalaženje s jezikom, kako se snalazite s hrvatskim? Može li se što naučiti u ovako kratkom periodu?
– Ne znam jezik, ali polako učim neke stvari. Znam, naprimjer, reći “kako si” ili “dobar tek” i još nekoliko takvih izraza. Sva sreća pa me suigrači nisu učili lošim riječima, haha.
U Hrvatskoj vam izgleda sve ide po planu, a kakvi su bili vaši počeci u Ugandi?
– Nema zapravo nekih velikih razlika što se tiče nogometa i treninga, trenirao sam tamo kao što sam trenirao i ovdje. Živjeli smo u gradu i imali smo sve što nam treba. Nisam imao teško djetinjstvo zato što je moja majka uspješna u karijeri učiteljice, ali tu je postojao drugi problem – na početku me odgovarala od nogometa, ali ubrzo je popustila. Zatim mi se otvorila prilika u Europi. Preko selekcija Ugande dobio sam priliku nastupiti na Gothia kupu u Švedskoj. Tamo smo pobijedili, dokazao sam se i onda je nakon nekog vremena došla ponuda iz Belgije.
Završili ste u Standard Liegeu, klubu koji je nastupao u Ligi prvaka i proizveo mnoštvo belgijskih reprezentativaca poput, primjerice, Axela Witsela. Jeste li odmah znali da se radi o velikom klubu i kako ste uopće doznali?
– Na početku nisam znao kakav je Standard klub. Doma u Ugandi na televiziji smo imali samo Premiership pa sam zbog toga malo znao o ostalim ligama, ali kad sam saznao za ponudu malo sam istražio i vidio da je riječ o velikom klubu u kojem su igrali veliki igrači, bio sam šokiran. Direktor kluba došao je u Ugandu i rekao mi da jednostavno moram doći, ali prvo sam morao tražiti dozvolu roditelja.
Dozvolu je dobio i otišao kao tek 16-godišnjak, ali u Standardu nakon nekoliko posudba u manje klubove baš i nije bilo mjesta za njega. Znao je da mora tražiti novi dom, a Gorica se pokazala kao stvorena za njega.
– Ovdje sam dobio najbolje uvjete i najbolju ponudu, nisam došao ovdje zbog rezultata Hrvatske na Svjetskom prvenstvu, iako me fascinirao njihov timski duh. Od svega mi se u klubu najviše sviđa odnos s navijačima. Posebni su jer njima je zaista najvažnije da nas podrže, kakvi god rezultati bili i o koliko se god velikom ili malom protivniku radilo. Mogu reći da imamo ovako dobre rezultate i zbog njihove podrške. Svi smo ovdje kao obitelj.
Kad ste već spomenuli rezultat Hrvatske na Svjetskom prvenstvu, valja pitati i kako vas se dojmilo iznenađenje?
– Gledao sam svaku utakmicu Svjetskog prvenstva. Iskreno, nitko nije očekivao da će Hrvatska doći do finala, pa tako ni ja. Svi su igrali jedni za druge. Modrić se nije stavio u prvi plan i proglasio zvijezdom, ponašao se na terenu kao i svi ostali igrači. Kad igraš u reprezentaciji, nije bitno igraš li za Dinamo ili za Real Madrid, svi su isti i to je Hrvatska pokazala na prvenstvu – završio je Miya.
>> Pogledajte što je Sergej Jakirović rekao nakon pobjede nad Hajdukom
Vidi se da je belgijanac iz aviona....haha...