Pripadnik Torcide, Tonći Prlac, objavio je 2020. godine autobiografsku knjigu „Torcida, vaša vira, vaš spas”. U njoj – autentičnim splitskim govorom - detaljno, vjerno i zanimljivo opisuje svoje doživljaje s Hajdukovih gostovanja po Hrvatskoj i izvan nje, a u jednom poglavlju knjige piše i o osnivanju suparničke navijačke skupine Bad Blue Boys.
Prenosimo dijelove tog poglavlja pod nazivom „Neka se zovu Bad Boys”.
"Ajmo više razjasnit to o osnivanju Bad Blue Boysa jedanput za sva vrimena jer taj se događaj bezveze nadožuntaje i „pituraje” na sve moguće načine, a tako na kraju uvik pogine istina. Znači, taj vikend, a bilo je to drugog i trećeg osmog iljadu devesto osandeset i šeste, Ićo, Parangal i par Purgera proveli su u klošarenju i kupanju na Braču. Po povratku, a bija je ponediljak popodne, svi dolaze do nas na puntu između plaža Ovčice i Firule di smo se u to vrime kupali. Kad kažem mi, onda mislim na tu jezgru Torcide, nas koji smo bili zajedno i svecom i petkom.
Bilo nas je, znači, desetak najvjernijih iz te stare Torce i njih još pet-šest gostiju iz Zagreba. Penjemo se posli kupanja u buffet Šumica poviše plaže i tu pijemo i zajebajemo se cilo popodne. Povijesne istine radi, moram nabrojit društvo koje se okupilo. Bili su tu od onih koje sam zapantija Sandro Dujmušić, Sarma i Buba. Ostali su mi, nažalost, iščezli iz sjećanja, ali mislim da su to bili momci iz Dubrave i jedan koji se zva Marko, navijač Dinama s jednoga našega otoka kraj Šibenika.
Buba je, tradicionalno, bija u komatoznome stanju zbog enormnih količina alkohola koje je konzumira po najvećoj žegi, a i inače u glavi nije bija sav svoj. Za stolom smio sidili Ušo, Ićo, Sandro i ja, dok su ovi ostali okolo pili, pivali i razbivali boce.
I u tom cilon ludilu u litnjem šušuru, uspili smo razgovarat sa strane o Torcidi i navijačima Dinama najnormalnije. I tako se između nas četvorice rodila ideja da bi i Purgeri morali osnovat navijačku grupu. Nakon sigurno dvi-tri ure razgovora, meni padne na pamet ideja da se grupa zove Bad Boys po filmu sa Seanom Pennom. Ime se odma svidilo Ići i Sandru. Odma moran demantirat one koji pričaju da je taj film tu večer igra u kinu Bačvice i da smo ga gledali, pa je, ka, to bila inspiracija za ime nove navijačke grupe, pogotovo zato šta se takvi kite lažnim perjem da su oni, ka, osnivači BBB-a iz redova Torcide, šta, ponavljam, nije istina. Ti koji to govore nemaju pojma o ničemu jer tu nisu ni bili. Zato, mladosti, ajmo kronološki redat činjenice da se danas-sutra opet ne bi bucalo.
Znači, negdi oko šest uri popodne pokupili smo se doma, a Purgeri su otišli za Zagreb večernjim vlakom. S nama je jedini osta Sandro koji će spavat u Iće Purgera još desetak dana. Radi toga se stvorija taj vakuum od deset-petnajst dana od krštenja BBB-ovaca u Šumice do njihovog osnivanja jer niko od Purgera nije čuja za to ime dok se Sandro iz Splita nije vratija u Zagreb.
Sutradan su Ićo i Sandro ponovo došli na kupanje i u razgovoru predložili da se na Bad Boys, radi Dinamove plave boje, nadoda još i Blue. I tako nastaje ime Bad Blue Boys.
Zašto se danas povezuje ime BBB s utakmicom Hajduk – Dinamo 0:4 (17. kolovoza 1986., nap.a.)? Zato šta je Sandro cilo vrime bija u Splitu i malo se prije te utakmice vratija u Zagreb. On ime BBB počinje spominjat vjerojatno u vlaku za Split i kasnije na istoj utakmici između Hajduka i Dinama. U Šumici poviše Ovčica nije bila nikakva osnivačka skupština BBB-a, nikakva organizacija ili bilo šta formalno, nego jedno spontano generacijsko okupljanje, litnje druženje navijača Hajduka i Dinama. Za ime grupe jedini koji su zaslužni smo nas četvorica koji smo sidili za stolom i dumali o osnivanju navijačke grupe da bi cilu tu scenu učinili zanimljivijom i bili šta više nalik na tifose iz Italije i Engleske. Da nije bilo te naše ćakule, BBB-i bi se danas sigurno drukčije zvali, u to nema nikakve sumnje.
Sandro se preziva Dujmušić. Tad je živija na Britanskom trgu u Zagrebu. Niko od Zagrepčana, osim njega, nema direktno veze s ovim događajem. Ni-ko dru-gi! Tako svi koji pričaju da je bilo tako ili ovako i da su gledali film u kinu Bačvice, pričaju pizdarije. Ovo je jedina istina, ovo vam piše svjedok koji je te večeri sidija za stolon u buffetu Šumica i dan danas se prilično dobro svega sićan pa, eto, i toga da je Sandro bija u majici osićenih rukava s britanskom zastavom(...)"
Mogli su odabrati i bolje ime. Čemu "bad"? Zašto ne "purgeri"?