Ivan Rakitić, proslavljeni hrvatski nogometaš, donio je odluku koja je odjeknula sportskom javnošću. Upravu Hajduka službeno je obavijestio kako se do kraja tekuće sezone odriče svih financijskih primanja te će svoju ulogu pomoćnika sportskog direktora obavljati isključivo volonterski. Ovaj potez, opisan kao čin čiste ljubavi prema klubu i gradu Splitu, dolazi u osjetljivom trenutku za "Bijele" i predstavlja jasan odgovor na nagađanja o njegovoj motivaciji. Rakitić je time pokazao da njegov angažman na Poljudu nije vođen interesom, već isključivo željom da pomogne klubu u kojem je proveo posljednju sezonu svoje blistave igračke karijere.
Uz odluku o volontiranju, Rakitić je odgodio i svoju dugoočekivanu oproštajnu utakmicu. Spektakl koji se trebao održati na Poljudu krajem ožujka, uz dolazak brojnih svjetskih nogometnih zvijezda i legendi Barcelone, stavljen je na čekanje. Kao glavni razlog naveo je želju da se u potpunosti posveti svojim obvezama u klubu i pomogne momčadi u ključnom dijelu sezone, čime je ujedno demantirao glasine o mogućem odlasku iz Splita koje su se pojavile nakon njegovih izjava o povezanosti sa Sevillom. Poruka je jasna: Hajduk je trenutno apsolutni prioritet.
Ova odluka dolazi i kao odgovor na kritike s kojima se suočavao posljednjih tjedana. Nakon odlaska sportskog direktora Gorana Vučevića, čija je bio desna ruka, pojačao se pritisak na Rakitića zbog njegovih povremenih izbivanja i nedolazaka na gostujuće utakmice. Međutim, kako navode izvori bliski klubu, takav je angažman bio dogovoren od samog početka kako bi se nakon duge karijere mogao više posvetiti obitelji. Odricanjem od plaće, Rakitić je na najočitiji mogući način pokazao koliko mu je stalo do Hajduka i ušutkao sve koji su dovodili u pitanje njegovu predanost.
Da njegov povratak u hrvatski nogomet nikada nije bio financijski motiviran, potvrđuju i brojke. U Hajduk je stigao u srpnju 2024. nakon raskida ugovora s Al-Shababom, gdje je zarađivao vrtoglavih 15 milijuna eura godišnje. Njegova igračka plaća na Poljudu iznosila je oko 600.000 eura, a velik dio tog iznosa pokrivao je sponzor, a ne sam klub. Gestom odricanja od primanja na novoj funkciji samo je potvrdio ono što je od početka tvrdio, a to je da je u Splitu isključivo iz ljubavi.
Iako se odrekao primanja, Rakitićev angažman ostaje maksimalan. Njegova vizija je jasna: iskoristiti svoja brojna međunarodna poznanstva kako bi Hajduk snažnije povezao s globalnim nogometnim tržištem i pomogao u pripremi ljetnog prijelaznog roka. Zajedno s Vučevićem zagovarao je plan prema kojem bi u budućnosti okosnicu prve momčadi, čak 60 posto, činili igrači ponikli u klupskoj akademiji. Uz to, pohađa i UEFA-in program edukacije za menadžere, čime jasno pokazuje da svoje buduće korake u sportskom menadžmentu, bilo u Hajduku ili negdje drugdje, shvaća iznimno ozbiljno.
To je primjer diletantizma. Imaš Rakitića koji ne prima plaću. Da li je to normalno u profesionalnom nogometu? Nije! Tko radi treba biti plaćen. Ovo me podsjeća na Jeremiju iz Alana Forda, koji je "čuvao cvjećarnicu" u kojoj nikada nije bilo svježeg cvijeća i nije dobivao plaću. Sada to otvara pitanje kako će se Rakitić naplatiti? Pa kroz transfere, kroz to da će trenerima davati ugovore s nenormalnim otpremninama. Nismo u komunizmu da će itko raditi besplatno, a to što formalno nije prikazano i oporezovano ono što Rakitić prima, e to je za poreznu inspekciju.