U ožujku 2018. godine hrvatsku javnost šokirala je i duboko pogodila tragedija 26-godišnjeg nogometaša Brune Bobana. Nesretni je mladić, tada igrač Marsonije iz Slavonskog Broda, preminuo na terenu tijekom prvenstvene utakmice Treće Hrvatske nogometne lige istok između domaće Marsonije i požeške Slavonije, na Stadionu kraj Save u Slavonskom Brodu.
U 15. minuti slavonskog derbija u to vrijeme najbolji ligaški strijelac srušio se na travnjak nakon što ga je lopta pogodila u predio prsnog koša. U pomoć su mu priskočili suparnički igrači i suigrači, dežurni liječnik, ubrzo i ekipa hitne pomoći, 45 minuta trajala je reanimacija i borba za Brunin život. Nažalost, svi pokušaji reanimacije nogometaša ostali su bezuspješni. Liječnička ekipa je u 16.20 sati zaključila da je mladić preminuo.
Taj tragičan događaj bio je povod da Udruga Nogometni sindikat pokrene inicijativu “Čuvajmo sportska srca”, kampanju koja propagira i naglašava važnost preventivnih pregleda srca za nogometaše. Naime, osam mjeseci prije smrti, pokojni Bruno, inače član Nogometnog sindikata, bio je sudionik Kampa za nogometaše bez ugovora, kojega Nogometni sindikat organizira svake godine. Upravo nakon okončanja spomenutog Kampa, rođeni Požežanin Bruno dobio je angažman u Marsoniji.
Gabrijel Boban, 36-godišnji brat pokojnog Brune, prisjetio se u razgovoru za Večernji list kobnoga dana za obitelj Boban, otvorivši dušu želeći pridonijeti plemenitoj kampanji Nogometnog Sindikata, čiji je konačni cilj spašavanje života mladih sportaša, podvrgnutih sve većim fizičkim naporima.
- Znate kako se kaže; nitko ne zna ni dana, ni časa kada će otići s ovog svijeta. Čuo sam puno puta kako ni moj brat, ni neki drugi stradali sportaši nisu bili obavili kvalitetne preglede srca, ali i da jesu – možda bi opet došlo do tragičnog ishoda. Opet, sigurno bi se u slučaju takvoga pregleda mogla nekom pojedincu utvrditi srčana anomalija, pa i spriječiti eventualni rizik od tragedija – kazao nam je na početku Gabrijel Boban, danas nogometaš vinkovačke Cibalije, pa nastavio:
- Moj pokojni brat Bruno nikada u svojoj karijeri, niti u jednom klubu, nije bio podvrgnut temeljitom pregledu srca, nečemu ozbiljnijem od običnog EKG-a. Bar da su mu napravili ultrazvuk srca..., to je onaj minimum za kojega bih mislio da je potreban jednom profesionalnom sportašu. Prije negoli je preminuo noseći dres Marsonije, Bruno je bio nogometaš požeške Slavonije, bio je sa mnom i u NK Zagreb, prošao je klubove od treće do prve lige. Nikada se nije žalio ni na kakve tegobe, nikada nije imao zdravstvenih problema, ali eto... sudbina je tako htjela.
Zna li se točan uzrok Brunine smrti?
- Najprije se sumnjalo na puknuće aorta, od udarca kojega je za vrijeme utakmice primio u prsa, ali nije to bilo u pitanju. Radilo se o zatajenju srca.
Jeste li vi, otkad ste profesionalni nogometaš, imali kakav temeljiti pregled srca?, pitali smo Gabrijela.
- Prije sam bio podvrgavan ultrazvuku srca, a nakon bratove smrti išao sam na ozbiljnije preglede; ponovio sam ultrazvuk, potom sam prvi put išao i na „magnet” srca, napravio sam ga dvaput, i niti jedan od tih pregleda nije pokazao niti jednu srčanu anomaliju.
Jeste li u obitelji imali nekoga tko je imao srčanu anomaliju?
- Obiteljska anamneza slučajevi su bolesti krvnih žila, u 90 posto loze Boban. Baka, tata, stric... Moj otac preminuo je 2016. godine od srčanog udara; dva je preživio, a treći je bio fatalan. Tata je imao problema sa začepljenjem krvnih žila.
U vrijeme bratove smrti bili ste nogometaš Osijeka?
- Da, tada sam bio nogometaš Osijeka, dok je brat tog proljeća bio igrač Marsonije, s ugovorom potpisanim u ljeto 2017. godine. Išlo mu je dobro u toj sezoni, igrao je dobro, bio je sretan, zadovoljan..., a onda mu se to dogodilo. Naravno da mi je to bio šok, da mi je bilo neopisivo teško, pa mi je svašta prolazilo kroz glavu, pa i da prestanem igrati nogomet. Međutim, uspio sam se nekako, uz svoju vjeru u Boga, izdići iz svega. Naravno, tuga za izgubljenim bratom nikada neće izblijediti, ali unatoč svemu, odlučio sam nastaviti igrati. Vjerojatno bi i moj brat Bruno želio da tako bude. Sada imam 36 godina, dokle god me zdravlje bude služilo, igrat ću nogomet - dodao je Gabrijel, koji ima još jednog brata i dvije sestre.
Jeste li rodbinski povezani s predsjednikom Dinama Zvonimirom Bobanom?
- Zvone ima kuću u Bobanovoj Dragi, nedaleko od naše obiteljske kuće. Da, mi jesmo daljnji rođaci, no Zvonimira Bobana nikada nisam upoznao, dok sam s njegovim ocem Marinkom znao čuti telefonom, bili smo na večerama. Nekada sam bio dinamovac, ali sad ne navijam ni za koga – zaključio je Gabrijel Boban.
* Članak uz financijsku potporu Agencije za elektroničke medije iz Programa poticanja novinarske izvrsnosti.
Otvori KEKS Pay
