I jedan je poznati Zagorec igrao za Dinamo i Hajduk, rođeni Varaždinac Danijel Hrman (49), nekad streloviti lijevi bek koji čak ima i četiri nastupa za A reprezentaciju. Kod izbornika Mirka Jozića 2001. godine nastupio je u dvije prijateljske utakmice s Južnom Korejom te 2002. sa Slovenijom, a kod Otta Barića 2003. godine protiv Makedonije u Šibeniku. Hrman danas živi u Trnovcu, predgrađu Varaždina, 'dijeli nas samo aerodrom', kaže Danijel, koji se zbog posla, ali i zbog angažmana oko dvije kćeri udaljio od nogometa.
"Moja starija kćer, 18-godišnja Stefani, živi u Francuskoj, u Lyonu, plesačica je latinoameričkih plesova u akademiji čuvenoga plesača Frederica Mosse. U Hrvatskoj je plesala za Nicolasa Quesnoita, te su Francuzi došli ovdje po nju i pozvali je na probu, na kojoj je zadovoljila", priča ponosni otac Hrman, pa nastavlja: "Mlađu kćer, 10-godišnju Magdalenu, vozim svaki dan na rukometne treninge. Ona igra lijevo krilo u Koki, a desno krilo je Sofija Petričević, kćer također bivšega nogometaša Varteksa Frane. Obje su brze kao na motoru, divota ih je gledati."
Potom se osvrnuo na svoj autoprijevoznički biznis: "U tome sam već konstanta, posao je odavno uhodan. Imam četiri kamiona, prevozimo automobilske otpadne gume, najviše od vulkanizera iz Zagreba, do Trnovca gdje se nalazi velika reciklaža. I ja katkad vozim, kada su mi dečki, moji zaposlenici, na godišnjem odmoru. Taj posao naslijedio sam od oca nakon što je pretrpio moždani udar."
GALERIJA Najzgodnija sportska novinarka u oskudnom bikiniju oduzima dah, fanovi pišu: 'Nestvarna si'
Danas je daleko od nogometa, ali još se prisjeća svojih igračkih godina. "U Dinamo sam, u ljeto 2004. godine, došao iz moskovskog Spartaka. I zapravo sam se zeznuo što sam se uopće vratio doma. Mogao sam ići u moskovski Dinamo, jer me on tražio, a ja sam poželio ići kući budući da su se u to vrijeme počeli događati teroristički napadi u Moskvi; Čečenke su se počele dizati u zrak eksplozivnim napravama, čak se to dogodilo dvjesto metara od moga stana! Eh, kad sada razmišljam o tome, pomislim si: 'Koja sam ja budala, mogao sam još u Rusiji igrati, još nekaj zaraditi...' Na žalost, Dinamo u kojemu sam igrao završio je u 'ligi za bedaka', pa je u polusezoni najprije Niko Kranjčar prešao iz Dinama u Hajduk, a ja deset dana nakon njega. U Dinamu su me vodili Jurčević, Gračan te kratko Bago i Lončarević."
U Hajduku je rezultatski bolje prošao nego u Dinamu i 2005. godine postao prvak. "Čujte, mogu reći da imam jedno zlato, nakon silnih srebrnih medalja u finalima Kupa s Varteksom. U Hajduku me dočekao trener Slišković, šampionsku sezonu završio je Štimac, pa je onda došao Ćiro Blažević", prisjeća se Hrman pa otkriva za koga danas navija: "Moj jedini klub je Varteks Varaždin, onaj za koji sam ja igrao, pa i danas me srce vuče prema NK Varaždinu. No uvijek mi je drago kada neki hrvatski klub igra u Europi i tada uvijek navijam za njega. Inače, moj tata Stjepan, zvani Štef, teški je i zadrti hajdukovac!"
