Apsolutno čudovište. Takav naslov možete vidjeti na brojnim videima i portalima u bespućima interneta na temu Luke Vuškovića, 18-godišnjeg hrvatskog stopera, koji već u ovoj dobi pokazuje gotovo pa beskrajan nogometni potencijal. Prije tjedan dana Vušković je na Opus Areni u utakmici kvalifikacija za Svjetsko prvenstvo između Hrvatske i Češke (5:1) upisao svoj debi za seniorsku reprezentaciju i tako s 18 godina, tri mjeseca i 17 dana postao najmlađi debitant reprezentacije u povijesti što se tiče natjecateljskih utakmica. Kad u priču uračunamo i prijateljske utakmice, Vušković je treći najmlađi debitant u povijesti vatrenih, nakon Alena Halilovića 2013. (16 godina, 11 mjeseci i 23 dana) te Luke Ivanušeca 2017. (18 godina, jedan mjesec i 16 dana). Dakle, riječ je o najmlađem nogometašu koji je zaigrao za Hrvatsku pod vodstvom Zlatka Dalića. Ono što je najbitnije jest činjenica da je Vušković svoj poziv i debi zaslužio prema svim mogućim metrikama. Već sada je, u ovako mladoj dobi, riječ o jednom od najboljih hrvatskih stopera. Ovakav povijesni trenutak definitivno je pravi povod da se Luki Vuškoviću posveti mjesto u rubrici portreta tjedna.
Nogometna dinastija
Luka Vušković nogomet ima u krvi, on je čak četvrta generacija Vuškovića koji su igrali za Hajduk. Idemo redom da bismo se malo vratili u povijest. Lukin pradjed Marko Vušković upisao je tri nastupa u ratnom Hajduku koji je nastupao na oslobođenom teritoriju Visa tijekom Drugog svjetskog rata, no hajdučkoj je obitelji puno poznatiji kao dugogodišnji klupski tajnik, i to u vrijeme zlatne generacije sedamdesetih godina prošlog stoljeća. Dinastiju Vuškovića u dresu Hajduka nastavio je i Lukin djed Mario Vušković. On je pak bio jedan od najdarovitijih izdanaka Hajdukove škole nogometa u generaciji Ivice Šurjaka, Jurice Jerkovića, Dražena Mužinića..., no nikad nije upisao prvoligaški nastup za Hajduk. Nakon juniorskog staža otisnuo se u Nizozemsku, gdje je uspješno nastupao za Go Ahead Eaglese i Heerenveen. Poginuo je 1985. u prometnoj nesreći na putu prema Omišu, za koji je tada igrao. Jednako darovit bio je i Lukin otac Daniel Vušković, a malo je poznato da je propustio priliku debitirati za Hajduk zbog rođenja svojeg sina, Lukina brata Marija Vuškovića. Trener Nenad Gračan uvrstio je Daniela u momčad za Koprivnicu, no Daniel je zamolio trenera da ga oslobodi putovanja kako bi dočekao rođenje prvoga sina. Poslije je, početkom 2000-ih, debitirao kod Slavena Bilića, kao jedan od najtalentiranijih u generaciji Marija Carevića i Darija Srne, s kojima je i danas nerazdvojan prijatelj. Upisao je 18 nastupa i zabio šest golova, no zbog brojnih ozljeda i turbulencija u Hajduku nije uspio odigrati više.
I onda je na red došla četvrta generacija – Luka i njegov stariji brat Mario (23), koji je također kao mladić igrao u Hajduku, postao stožeran igrač te za više od četiri milijuna eura otišao u njemački HSV. Nažalost, Mario već nekoliko godina prolazi kalvariju zbog pada na doping-testu i suspenzije za korištenje nedozvoljenih sredstava, za što tvrdi da je nevin. Luka je u više navrata isticao koliko mu je žao zbog brata, ali isto tako koliko je impresioniran što se stariji brat tako dobro nosi s tom teškom situacijom. Braći Vušković nogomet je sve na svijetu.
Luka Vušković rođen je 24. veljače 2007. godine. Nogometni je put od najmlađih dana počeo u voljenom Hajduku, a vrlo rano bilo je jasno da je riječ o enormnom potencijalu. Nije slučajno da je klub 2019. odabrao baš njega, još kao 12-godišnjega klinca, da drži govor na ceremoniji preimenovanja Nogometne škole Hajduka po kultnom Luki Kaliterni. Već s nepunih 14 godina igrao je za U-17 selekciju, a Hajduk mu je htio seniorsku šansu dati već i prije 16. godine, no to u hrvatskom nogometu nije dozvoljeno prema pravilima. Tako je samo dva dana nakon 16. rođendana debitirao za seniore, 26. veljače 2023. godine, i to u vječnom derbiju protiv Dinama, nadmašivši sve moguće rekorde kao najmlađi igrač u derbijima Hajduka i Dinama. A samo nekoliko dana poslije zaigrao je i u Kupu protiv Osijeka, zabio gol i postao najmlađi strijelac u povijesti Hajduka što se tiče službenih utakmica. Tada je Hajdukov trener Ivan Leko bio pun riječi hvale.
– Kad sam vidio Luku prvog dana priprema, to je bio prvi put da vidim nekoga od 16 godina tko ima takvu kvalitetu i toliko je dobar. Toliko je velik talent da, kako ja vidim nogomet, bio bi grijeh da ne igra. Volim igrače koji imaju talent s ulice, ispred škole. On nogomet igra drukčije nego "igrači iz tvornice". Kad stavite klinca od 16 godina, on će biti ili jako dobar ili jako loš. Bio je jako dobar. Nikad nisam vidio boljeg 16-godišnjeg igrača. Ako on ne bude u nekom velikom klubu već s 18 godina, onda stvarno ne znam.
Klanovi u Poljskoj
Samo nekoliko mjeseci poslije, u rujnu, Vušković je ostvario najunosniji transfer u povijesti Hajduka. Tottenham je za njega isplatio 11 milijuna eura, no zbog pravila u Engleskoj nakon Brexita, nije smio zaigrati za Spurse prije nego što napuni 18 godina. Početak iduće sezone proveo je u Hajduku, no on nije bio bajan. Više nije dobivao prilike kod Leke, a poslije se osvrnuo na svoj odnos s trenerom.
– Moj odnos s Lekom? Onako. Nije bio baš najbolji, posebice jer je, kad se bližio moj transfer, rekao neke stvari o meni koje nisu bile točne. Leko je tada poručio da ne treniram najbolje te da mislim samo na sebe. To su, naravno, bile besmislice – prisjetio se Vušković.
Na zimu je, početkom 2024. godine, otišao na posudbu u redove poljskog prvoligaša Radomiaka, gdje je kao 16-godišnjak postao prvotimac i igrao vrlo dobro, no ni tamo nije sve bilo bajno.
– Bilo je jako teško jer je bilo dosta klanova u momčadi. S jedne strane Poljaci, s druge Brazilci; mladi se nisu previše družili sa starijima. Bio sam četiri mjeseca na posudbi i nisam baš bio dio momčadi. Trenirao sam, igrao, i to je sve – rekao je Vušković.
Međutim, prošlog ljeta izabrao je pravu sredinu za novu posudbu, belgijskog prvoligaša Westerlo, gdje je odigrao uistinu čudesnu sezonu 2024./2025. Prema platformi SofaScore, Vušković je s ocjenom 7,32 bio najbolje ocijenjeni stoper belgijske lige, a kad u obzir uzmemo sve igrače, 12. najbolje ocijenjeni igrač. Ne samo da je svoje obrambene zadaće najčešće odrađivao na ekstremno visokoj razini, nego je imao ogroman doprinos i u napadu, s učinkom od sedam golova i tri asistencije. Jedan od tih golova, fascinantne "škarice" protiv Club Bruggea, proglašen je najboljim golom sezone u belgijskoj ligi. Da ne ulazimo sami u detalje, Luka je jednom prilikom za belgijski L'Avenir opisao svoj način igre:
– Snažan sam branič koji još treba pojačati agresivnost u situacijama jedan na jedan. Puno radim s osobnim trenerom koji se usredotočuje na moju brzinu i eksplozivnost. Ali obrana nije stvar koju preferiram u nogometu, volim i napadati i zabijati golove. U Hajduku sam dvaput zabio sa sredine terena. Uvijek sam zabijao u karijeri, to jako volim. Planiram ostati branič, ali volim zabijati nakon ubačaja iz kuta ili slobodnog udarca.
Brojni skautski izvještaji govore da je riječ o igraču koji ima potencijal 10 od 10 te koji ima gotovo sve vrline koje trebaju modernom stoperu, od skok igre, predispozicija, čitanja suparnika, sve do vrhunske tehnike u izgradnji s loptom i hrabrosti da napadne suparnički gol i probija suparničke linije. A o kakvoj je osobi i profesionalcu riječ, najbolje je nedavno u intervjuu za SN opisao kum Lukina oca, današnji trener Gorice Mario Carević.
– Luku znam praktično od rođenja. Kod njega je zamjetan i nevjerojatni fanatizam jer je posvećen nogometu i vapi za radom. On u 7 ujutro ide na stadion Westerloa, radi individualni program, dočeka momčad, koja dođe na sat-dva, imaju doručak i tek onda ide momčadski trening. Razgovarao sam s dosta skauta iz velikih klubova kada je odlazio iz Hajduka. Rekli su da se ta karakterna crta liderstva ne može naučiti, s time se moraš roditi. Kao trener uvijek volim imati stopera koji vodi, koji puno govori, koji je nametljiv, a on to, bez obzira na dob, već sada radi u seniorskom nogometu.
Tottenham ovog ljeta želi Vuškovića na pripremama za iduću sezonu, no Luka je jednom prilikom sam rekao da bi bilo pametno možda još jednu sezonu otići na posudbu jer smatra da Tottenham ima top defenzivce i da u nadolazećoj sezoni ne bi dobio previše prilika. To samo po sebi, uza sve hvalospjeve koje dobiva, govori da se radi o momku koji je čvrsto na zemlji. Upotrijebit ćemo još jednom frazu koju smo za Vuškovića koristili i u prošlim tekstovima: on je igrač kakav se rađa jednom u 100 godina.
Nadam se da ce biti jako dobar i uspjesan.